“Danas se mijenja naša ‘adresa’. Krećemo na putovanje koje će nas odvesti kući, ali dio nas će uvijek ostati ovdje, u Sevilli. Jutro je ispunjeno tišinom, kao da se grad oprašta s nama. Posljednji trenuci, posljednji pogledi, posljednji udisaji seviljskog zraka. Danas putujemo.”
Hola amigos!
“Četrnaesti dan. Posljednji dan naše seviljske sapunice. Seviljsko nebo je odlučilo odigrati svoju dramsku ulogu do kraja i ponovo pustilo suze, kao da se i samo oprašta od nas. Naše posljednje buđenje u Sevilli bilo je neobično, bez one jutarnje ‘autobusne panike’.
Čak je i ‘Veliki Brat’ odlučio preskočiti jutarnju budnicu, valjda je i on malo ’emotivno istrošen’. Naš posljednji seviljski doručak protekao je u znaku tradicije, kao da se držimo one stare ‘ne mijenjaj pobjednički recept’. Kroasan s čokoladom i sok od naranče, naravno!
Jedemo s nekakvom nostalgijom, kao da se opraštamo od najboljeg prijatelja s kojim smo dijelili ‘tajne kroasana’. Čak smo i fotografirali kroasan, za uspomenu! Tko zna, možda ga jednog dana stavimo u muzej, kao ‘arheološki artefakt’ naše seviljske avanture.”
“Spremanje. Ne samo kofera i torbi, već i dojmova. Šteta bi bilo da nešto ostane nezapakirano u Sevilli… Možda ‘Velikog Brata’? Razmišljamo naglas, uz smijeh. Zadnji izlazak iz naših ‘seviljskih palača’, koje smo, naravno, ostavili u istom stanju u kakvom smo ih i našli – osim možda pokoje ‘kroasan mrvice’ ispod kauča, koje smo ‘slučajno zaboravili’.
Zadnji ‘semisótano’, zadnji pogled na taj misteriozni podrum u kojem smo provodili ‘strateške sastanke’ i ‘kroasan terapije’. Opraštamo se od svakog kutka, od svakog zida, od svakog španjolskog natpisa koji smo naučili napamet. Vrijeme je da kažemo ‘adios’ našem privremenom domu.”
“Vrijeme je za rastanak. Opraštamo se od ljubaznog osoblja Yuga, koje nas je pratilo kroz sve naše ‘kulinarske’ i ‘avanturističke’ epizode. Dečki su dobili najveće pohvale, kao da su osvojili ‘Erasmus zlatnu medalju’ za dobro ponašanje! S osmijesima i ponekom suzom u oku, krećemo prema zračnoj luci.
Ovaj put, Fernando Martin, ‘zamjena za Jorgea’, dolazi na vrijeme. Izgleda da je i on naučio lekciju o ‘točnosti’! Zadnji pogled prema Yugu, prema stablima naranče koja su nam svakodnevno mirisala kroz prozor… Opraštamo se od ‘seviljskog doma’, s nadom da ćemo se jednog dana vratiti i ponovno proživjeti ‘Erasmus magiju’.”
“Za pola sata, ‘transporter’ nas dostavlja u zračnu luku. ‘Adios, Fernando!’, mašemo našem vozaču, sretni što smo preživjeli ‘seviljsku vožnju’. Predaja prtljage, a onda… napetost! Vaganje kofera! Kao da smo na ‘natjecanju u debljanju prtljage’!
Srećom, iako su se malo ‘udebljali’ od suvenira i kroasana, svi su unutar ‘tolerancije’. Kontrola na ulazu? Ma, to je za nas ‘mačji kašalj’! Naši ‘dobri dečki’ prolaze bez problema, kao da imaju ‘VIP propusnice’ za ‘Erasmus aerodrom’. Izgleda da će ipak ‘Veliki Brat’ morati platiti ‘prekomjernu težinu’ svog kofera punog Marijinih papira i kroasana!”
“Evo nas na B14. Gate B14 – izlaz, ili ulaz, kako god hoćete, na ‘Bečki leteći kroasan’. Dva sata ‘izležavanja’ po aerodromu. Vrijeme je za ‘zadnje shopping spašavanje’ – suveniri, naravno, jer nikad dovoljno suvenira,”
Nešto smo i prigrizli, kao da se spremamo za ‘maraton u letenju’, a onda… nestrpljivo gledamo na sat. 13:45, trenutak kad se pretvaramo u ‘leteće Hrvate’ i vraćamo se doma, našim najmilijima. Nadam se da su spremni za priče o ‘seviljskim pustolovinama’, jer mi imamo materijala za cijelu sapunicu!”
“Petnaest minuta prije polijetanja, naš ‘Bečki oblakobus’ javlja da se ‘još nije probudio’. Kasnimo! Odmah se aktivira ‘seviljski radar’ u našim glavama: ‘Možda je ovo skriveni zadatak ‘Velikog Brata’? Možda se vraćamo po još kroasana?’
Ipak, ne, ovo je stvarni život! Polijećemo! Na 10.000 metara, osjećamo se kao da smo na ‘putujućoj oblačnoj izložbi’. Sunce nam blješti, kao da nam šalje ‘seviljske pozdrave’, a mir vlada kao da smo na ‘nebeskom wellnessu’.
Tri sata prolete brže nego što se nađe besplatan WiFi na aerodromu. Neki od nas spavaju, vjerojatno sanjajući o ‘flamenco robotima’, neki slušaju glazbu, vjerojatno ‘best of seviljski hitovi’, a neki su još uvijek u mislima s našim mentorima, pitajući se tko će sad brusiti i rezati.”
“Beč! Evo i našeg “Mirkeca”! Kao i Fernando, stigao je prije nas, valjda se boje da ćemo ih opet pitati za ‘dodatni krug’. Spreman je da nas vrati kući, kao da se pretvara u ‘osobnog vozača Erasmus ekipe’.
Koliko god nam nedostaju naši najbliži, i koliko god smo uzbuđeni zbog povratka, Sevilla nam još uvijek lebdi u mislima. Kao da smo ostavili dio srca tamo, uz ‘kroasan zalaske sunca’ i ‘flamenco sjećanja’. Čak smo i “Mirkecu” pokušali objasniti ‘teoriju kroasana’, ali mislim da nas je gledao kao da smo ‘pobjegli s planeta Seville’.”
“Austrija, Mađarska, Slovenija… i evo nas u Čakovcu! Kao da smo prošli kroz ‘zemljovid europskih država u ekspresnom izdanju’! Ispred naše škole, naši najdraži, oni koji su nas s ‘grimasama zabrinutosti’ ispratili, sada nas dočekuju s osmijehom od uha do uha. Kao da smo osvojili ‘Erasmus olimpijadu’!
Uz pozdrav i ‘vidimo se’ (i potajno ‘vidimo se u Sevilli’), odlazimo svojim kućama, spremni da ispričamo sve ‘seviljske legende’. Ali, moramo priznati, čak i doma, potajno gledamo prema nebu, tražeći obrise ‘Bečkog letećeg kroasana’.”
“Jedna stvar u Sevilli ostala je netaknuta, neistražena, kao da nas je čuvao neki nevidljivi anđeo čuvar – bolnica. Hvala mu. Izgleda da smo bili toliko zauzeti kroasanima i seviljskim suncem da smo zaboravili na ‘medicinske avanture’. Možda je to ipak bio dio ‘Erasmus plana’, dio ‘nevidljivog kurikuluma’ – izbjegavanje bolnica! Hvala dragom Bogu što nas je držao podalje od ‘seviljskih bolničkih hodnika’.”
“A Maria, o Maria…Kao da je Maria postala seviljska legenda, ‘urbana mitologija’ našeg Erasmus putovanja. Možda je ona seviljska verzija ‘skrivenog blaga’? Adios Maria, adios Sevilla. Ostavljamo vas u ‘seviljskoj maglici’, nadajući se da ćemo se jednog dana vratiti i riješiti misterij Marie i njezinih ‘izgubljenih potvrda’.”
“I tako, ‘adios amigos’! Vratili smo se kući, s koferima punim suvenira i srcima punim seviljskih uspomena. Ali, nemojte nas još otpisati! Sutra se družimo s vama, dragi čitatelji, uz ‘završne dojmove’ našeg Erasmus putovanja. Jer, što je putovanje bez ‘epiloga’? Čitajte nas i sutra, za ‘finalno poglavlje’ naše seviljske priče!”
Galeriju slika pogledajte u nastavku:
