Stigosmo i do desetog dana španjolske avanture naših TŠČ-ovaca! Možda mislite da smo već sve vidjeli i doživjeli, ali vjerujte nam, Sevilla uvijek ima asa u rukavu! Danas će nas provesti kroz labirinte Feria de Abril. Osim toga, otkrit ćemo vam što se krije iza misterioznog osmijeha profesora Štampara. Pratite nas i pripremite se za još jedan dan pun smijeha, iznenađenja i dobrih vibracija!
Hola amigos!
“Naš noćni ‘režim punjenja’ (spavanje) završio je uspješno, bez ‘pregaranja’! Neki su se ‘probudili’ već u 6 sati, spremni za novi ‘dan s punim baterijama’. Naravno, i u Španjolskoj se isplati paziti na tarife, pogotovo noću kad je struja jeftinija.
Kao pravi Erasmus štediše, ‘punimo’ se poslije 22 sata! Za sve detalje o španjolskim ‘tarifama punjenja’, slobodno pitajte naše ‘stručnjake za struju’, profesore Šebeštijana i Sušeca.
‘Veliki Brat’ ne ide na benzin, nego na mlazni pogon! Puni se brže nego što Usain Bolt trči 100 metara. Čim pomislimo ‘trebamo ga’, on je tu.
A ljubazni Španjolci se ne daju iznenaditi dvaput – kroasan, marmelada, maslac… sve to stiže brže nego što Mbappé zabija gol. Dobri su kao u nogometu, ako ne i najbolji…
Autobusi? To je kao igranje ‘uhvati me ako možeš’, samo što autobusi ne igraju pošteno. Jedan, dvadeset dva, trideset sedam, trinaest… i eto nas na poslu.
Sve ide kao podmazano, sve dok naša sortirnica pistacija nije odlučila da je umjetnica u duši. Umjesto da sortira, počela je izvoditi performans suvremenog plesa s pistacijama. Pistacije su letjele kao konfeti na svadbi. Opet smo postali inženjeri u hitnim slučajevima, preračunavajući i popravljajući.
Domagoj se i danas nastavio boriti s Iron Manovim oklopom, a Matija i Sebastian su nastavili digitalnu alkemiju. Ovaj su put robota pustili da eksperimentira s ‘apstraktnom skulpturom’ od drvene paelle. ‘Možda otkrijemo novi umjetnički pravac, ‘paellaizam’, ili samo zapalimo robota’, komentirali su. Vrijeme je brzo proletjelo, a sedmi radni dan nestao je u oblaku pistacija.
Radni dan. Kao i Španjolci, tako se i ‘Veliki Brat’ ne da iznenaditi dvaput. ‘Naš ‘Izbornik’ je danas rano ‘postavio formaciju’ za osvajanje Alcazara. Već u pola osam ‘analizirao je teren’ i čekao u redu za ulaznice. Ali red ispred njega – kao da je ‘protivnička momčad’ postavila ‘živi zid’! Izgleda da su ‘skauti’ iz Japana i Kine već ‘izvidjeli teren’.
Biti u Sevilli, a ne posjetiti palaču Alcazar, zapravo znači ne biti u Sevilli. Ipak, ‘izbornik’ je, kao pravi ‘taktičar’, pronašao ‘rupu u obrani’ i osigurao ulaznice te ćemo s ponosom moći reći da smo bili u Sevilli.
Direktno s ‘radnih mjesta’ (čitaj: sortirnice pistacija i ostalih inženjerskih čuda), umorni kao da smo trčali maraton s Iron Manovim oklopom, stajemo u red za ulazak u Alcazar. Na ulazu je stroža ‘kalibracija’ senzora nego na našim CNC strojevima!
No, bilo bi dobro da im profesor Markulija malo podesi ‘parametre’, jer provjereno su izvan tolerancija. Ulazimo u ‘projekt’ kroz Lavlja vrata, ‘konstrukciju’ koja se gradila deset stoljeća, umor nestaje… i krećemo u ‘turističko osvajanje’ Alcazara!
Prošli smo Lavlja vrata i upali u Lavlje dvorište, kao da smo ušli u backstage neke kraljevske predstave! Odatle smo se prebacili u Sudnicu, koja je kasnije postala vijećnica. Zamislite rasprave o proračunu u takvom ambijentu! Nasuprot Sudnici, Dvorana navijača – ne, ne radi se o nogometnim fanovima, već o lepezama! Oko četrdeset lepeza i velika slika koja prikazuje procesiju Velikog ukopa.
I onda redom Dom trgovine, palača Mudejar, Prinčeva soba, Djevojačko dvorište, Kraljevska spavaća soba, Dvorana stropa Karla V., Dvorana veleposlanika – najljepša i najraskošnija prostorija sa zlatnom poluloptastom kupolom. Pa slijedi Gotička palača, Velika dvorana, Dvorana tapiserija, Kapela… i još bezbroj soba u podrumu i na katu.
Opet ‘Veliki Brat’ ima viziju! ‘Ovdje treba poslati profesora Kočiša na inventuru!’, viče on, gledajući sve te sobe kao da broji piksele na ekranu. Zamislite profesora Kočiša s notesom i olovkom kako pokušava izbrojati sve lepeze u Dvorani navijača! ‘Ova je malo nakrivljena, minus jedan!’, sigurno bi rekao. O svakoj sobi bi se moglo pričati danima, ali ako čekamo da profesor Kočiš završi inventuru, pričat ćemo do sutra!
Zato mi imamo bolju ideju: umjesto da vam mi prepričavamo, dođite i sami provjerite! Posjetite Sevillu, ljudi, nećete požaliti! Ionako je bolje od inventure lepeza, vjerujte nam.
“Alcazar je kao ‘švedski stol’ kultura i stilova, sve u jednom paketu! Izlazimo iz palače i ulazimo u vrtove koji su veći od našeg kvarta. Kineski vrt, Vrt plesa, Vrt Troje, Vrt Galera, Vrt Križa, Knežev vrt, Vrt pjesnika, Ženski vrt… Svaki vrt ima svoje ‘čari’, kao da smo ušli u katalog ‘Najbolji vrtovi svijeta’.
Paviljoni, sjenice, fontane… kao da smo u bajci! A onda, labirint od živice! Nakon nekoliko izgubljenih bitaka sa živicom, konačno smo pronašli izlaz. Osjećali smo se kao da smo osvojili ‘Medalju za preživljavanje labirinta’. Valjda smo sad spremni za sve labirinte života!
Ima tu još toliko toga za vidjeti da bismo mogli otvoriti ‘Alcazar maraton gledanja’! Ali, nažalost, ljubazni čuvari su nas podsjetili da i kraljevske palače imaju radno vrijeme. ‘Vrijeme je za zatvaranje, amigosi!’, kažu oni, kao da nam govore da je kraj još jednog nastavka naše omiljene serije ili su se umorili od naših ‘wow’ uzvika. No, poštujemo radno vrijeme, čak i ono kraljevsko. Pa smo se, kao pravi turisti, uputili prema izlazu, s obećanjem da ćemo se vratiti! Tko zna, možda nas pozovu na ‘noćnu turu’?
Nakon povratka s ‘kulturnog osvajanja’ Alcazara, ukrcali smo se u naš ‘pokretni hotel’, spremni za večeru i zasluženi odmor. Ali, kao što to obično biva, ‘Veliki Brat’ imao je drugačije ideje. Pregled soba! Ministre obrane, ovi dečki ne moraju na služenje vojnog roka, sobe su čiste, a kreveti posloženi baš vojnički. Mame i tate, svaka čast.
Ali, čekaj malo! Danas nam nešto ne štima… Profesor Štampar se smije kao da je osvojio jackpot na lutriji! Što se događa? Ima li sunce danas poseban sjaj? Aha! Maria! Misteriozna Maria se napokon ukazala, i to u društvu kolegice Gaie! ‘Službena dokumentacija’, kaže profesor, s osmijehom od uha do uha. ‘Erasmus se bliži kraju, treba sve posložiti’.
Ma, naravno, profesore! Mi vam vjerujemo… kao što vjerujemo da je i Elvis živ i zdrav. Neka mu bude, zaslužio je malo sunca u Sevilli! Šalu na stranu, drago nam je vidjeti profesora u tako dobrom raspoloženju. Tko zna, možda se iz ove ‘službene dokumentacije’ izrodi i neka nova Erasmus suradnja? Ili barem nova anegdota za pamćenje.
I tako, nakon još jednog dana punog kraljevskih avantura i ‘inventura lepeza’, vrijeme je da se i mi ‘napunimo’. Vrijeme je jeftine struje, dragi naši, pa ajmo mi na punjenje! Vidimo se sutra s novim pričama i, tko zna, možda i s novim ‘kraljevskim dekretima’ od ‘Velikog Brata’!”
Buenos noches, amigosi!
Galeriju slika pogledajte u nastavku:
