FOTO DNEVNIK: Lijepo je biti TŠC-ovac u dalekoj Sevilli – Día seis (viernes) dan šesti

Društvo, Fotogalerija

Objavljeno: 01.03.2025 15:14

Autor: Siniša Janušić

“Šesti dan u Sevilli donosi nove izazove i iznenađenja za naše Erasmusovce. Nakon napornog, ali uspješnog radnog tjedna, petak je idealan za opuštanje i istraživanje ljepota Seville. No, prije toga, valja odraditi još jedan radni dan.  Što su nam to novo pripremili i hoće li im se u planove možda upetljati i Maria?”

“Hola amigos! Petak je osvanuo siv i kišovit, kao da se Sevilla odlučila malo odmoriti od sunca. No, to nije pokvarilo naše raspoloženje, jer petak znači i vikend, a vikend u Sevilli – tko zna što donosi! Ljubazno osoblje studentskog doma, valjda već naviknuto na naše rano ustajanje, ostavilo nam je doručak pred vratima. Profesor Štampar, naš španjolski ‘pater familias’, danas je preuzeo ulogu ‘kuhara i dostavljača’. Naoružan s tri vrećice, podijelio nam je lunch pakete s natpisima desayuno, almuerzo y cena. ‘Za svaki slučaj’, rekao je, ‘nikad ne znate kad će vas uhvatiti španjolska glad, pogotovo ako se robot odluči kuhati paellu. A i ako nas Maria pozove na kasni ručak, da imamo spremno za sve prilike’. Podjela je protekla u rekordnom vremenu, kao da smo na traci profesora Lečeka, sve bez greške. ‘Ovo je kao da smo na švedskom stolu, samo što je švedski stol u vrećici’, komentirao je netko, dok smo grabili svoje pakete. ‘Samo da ne dobijemo tri večere’, dodao je drugi uz smijeh.

Kišica nas je ispratila do autobusa, ali smo unatoč tome stigli na posao na vrijeme. Petak je bio dan za dovršavanje započetih projekata, ali i za male radosti petkom. Nikola, Marko i Juraj su finiširali stroj za sortiranje pistacija, koji je sada radio s preciznošću švicarskog sata (ili barem međimurskog). Domagoj je nastavio s printanjem svojih misterioznih figurica, koje su sada već počele nalikovati na malu vojsku izvanzemaljaca. A Matija i Sebastian? Oni su i dalje pokušavali natjerati robota da skuha paellu bez da zapali kuhinju. Naravno, male radosti petkom nisu mogle proći bez kave. Nakon kave, bacili smo se na generalno spremanje radnih mjesta. Očistili smo strojeve, 3D printere i sav ostali alat, jer ipak je petak, a i ne želimo ostaviti nered za sobom. ‘Ovo je kao da spremamo kuću za dolazak gostiju’, rekao je netko dok je brisao prašinu s 3D printera.

Gladni kao vukovi (ili barem kao mali španjolski vukovi), vraćamo se u naš ‘Yugo’. ‘Konačno doma!’, uzviknuo je netko, a mi smo se složili. Slijedila je brza priprema ručka, jer tko još želi čekati kad je gladan? Nakon ručka, kratak odmor, taman da probavimo sve te španjolske delicije. Kišica je prestala, a Veliki Brat je predložio da iskoristimo priliku i krenemo u istraživanje Seville. ‘Šteta bi bilo ostati u sobama na ovako lijep dan’, rekao je, ‘a i Jorge nas čeka sutra, moramo biti spremni s pitanjima. Na primjer, možemo ga pitati zna li on gdje se nalazi najbolji horchatería u gradu.’

Krenuli smo u avanturu kroz Sevillu, pješice kroz predivne drvorede naranči koji krase cijeli grad. Svaki kutak Seville nudi nešto novo i uzbudljivo. Dok smo šetali, glave su nam bile pune pitanja o svemu što smo vidjeli, ali smo odlučili sačuvati ih za sutra.

Prolazili smo pored živopisnih kafića i restorana, gdje su veseli Španjolci uživali u kasnom ručku ili popodnevnoj kavi. Veliki Brat je predložio da i mi napravimo malu pauzu i opustimo se uz kavu ili, naravno, svježe cijeđeni sok od naranče. ‘Ovo je pravo španjolsko iskustvo’, rekao je s osmijehom. Taman kad smo se udobno smjestili, počela je padati kiša. ‘Je li ovo znak da se trebamo vratiti ili znak da trebamo pozvati Mariju da nam se pridruži s kišobranom?’, dodao je drugi. Profesor Štampar se samo zagonetno nasmiješio i rekao: ‘Možda je to znak da trebamo naručiti još jednu rundu kave.’

Teška srca smo se vratili u naš ‘Yugo’, gdje smo se zabavljali uz stolni nogomet i PlayStation.

Profesor Štampar i Sebastian su odmjerili snage u stolnom nogometu, a rezultat je bio… pa, recimo da je profesor Štampar pokazao zavidnu vještinu (ili je Sebastian bio milostiv). Matija je demonstrirao svoje vještine u virtualnom svijetu, pobjeđujući sve redom.

Ostali su iskoristili priliku za dodatni trening, jer sutra je novi dan, a mi ćemo moći spavati malo duže. Despierta más tarde, kako bi rekli Španjolci, ili ‘spavanje do podne’, kako bismo mi rekli.

I dok smo tonuli u san, razmišljali smo o svim tajnama koje Sevilla krije. Što će nam Jorge pokazati sutra? Hoćemo li otkriti Marijine tajne? Odgovore na ta pitanja saznat ćemo sutra. Hasta mañana, amigos!

Galeriju slika pogledajte u nastavku: