“Nakon dana ispunjenog seviljskim čarima, odjeka flamenca i okusa tapasa, sunce je ponovno probudilo našu ekipu. No, ovaj put, umjesto istraživanja skrivenih kutaka grada, dan je bio rezerviran za nešto sasvim drugačije – povratak u stvarnost, povratak praksi.”
Hola amigos!
Alarm urla u 6:30, podsjećajući nas da smo u Sevilli, a ne na plaži s koktelima. I onda – poznato kucanje na vratima, kao u nekom reality showu. “Veliki Brat” s doručkom? Ovaj put, umjesto raskošnih kroasana koji su nam postali svakodnevica, samo jabuke… Da, jabuke. Kao da smo na detoksikaciji, a ne na radnom putovanju.
“Čini se da je ‘Veliki Brat’ odlučio da smo previše uživali u kroasanima”, komentirao je netko, vjerojatno zamišljajući kako mu kroasan bježi iz ruku. “Možda je to španjolska verzija ‘jabuka na dan, doktor iz kuće van’, samo što je ovdje ‘jabuka na dan, kroasan iz kuće zauvijek'”, dodao je drugi, pokušavajući shvatiti logiku iza ovog “zdravog” doručka.
Pa tko još jede jabuke prije sedam ujutro u Sevilli? Očito, “Veliki Brat” misli da mi to radimo. Srećom, mi Međimurci smo uvijek spremni na sve, pa imamo svoje zalihe. Jer, budimo iskreni, tko može preživjeti radni dan samo na jabukama? Možda bismo trebali početi nositi svoje kroasane u džepovima, za svaki slučaj. Ili možda “Velikom Bratu” ostaviti anonimnu poruku: “Vratite nam kroasane, inače ćemo početi pjevati međimurske popevke u 6 ujutro!”
“Možda vam se čini da smo ovdje na godišnjem odmoru, s koktelima u ruci i sunčanim naočalama na nosu, ali istina je malo drugačija. Mi smo, dragi naši, na praksi, i to onoj pravoj, radničkoj. Svaki dan, minimalno šest sati marljivog rada, jer mi Međimurci nismo od onih koji se žale. “Ne bi se šteli faliti”, ali odradimo to kao da smo se rodili s alatom u rukama, a tek onda, kad smo sigurni da smo dali sve od sebe, prepuštamo se čarima španjolskih tapasa. Jer, budimo iskreni, tko bi propustio priliku za gastronomsko istraživanje nakon napornog dana?
Danas ćemo, ipak, napraviti iznimku i posvetiti se isključivo praksi, jer znamo da vas to zanima. Na praksu krećemo između 7 i 7:30, i to ne “u zadnji čas”, nego uvijek stižemo na vrijeme, čak i ranije. Možda smo jedini koji se vesele ranom ustajanju, ali hej, netko mora biti prvi!
Domagoj, naš 3D entuzijast, nakon što je savladao umjetnost 3D modeliranja malih figurica, odlučio je preskočiti razinu i odmah se baciti na veliki projekt: repliku oklopa Iron Mana u mjerilu 1:1! Da, dobro ste čuli. Od figurica do Iron Mana, jer zašto gubiti vrijeme na srednje izazove?
U Industrial 3D, 3D printeri rade punom parom, izbacujući dijelove oklopa kao da je tvornica igračaka. Nakon 3D printanja, slijedi faza koja se može opisati kao “Domagoj protiv brusnog papira”. Precizna obrada dijelova je u tijeku, a Domagoj se trudi da svaki dio bude savršen, jer, budimo iskreni, tko želi Iron Mana s neravninama?
“Ako Domagoj uspije napraviti ovaj oklop, možda ga vidimo na sljedećoj Comic Con konvenciji”, našalio se netko. “Ili možda u avionu, kako pokušava objasniti osiguranju da je to samo replika”, dodao je drugi.
Vjerujemo da će oklop biti gotov do kraja tjedna, a Domagoj već razmišlja o svom superjunačkom imenu. Možda “3D Man”? U svakom slučaju, jedva čekamo vidjeti Domagoja u punom sjaju. Nadamo se da će se moći i kretati u oklopu, a ako ne, uvijek ga možemo koristiti kao stalak za kapute.
U srcu Seville, Matija i Sebastian u Art 3D Sevilla rade nešto što bi se moglo opisati kao “digitalna alkemija”. Privatni klijent poželi skulpturu? Nema problema! Prvo, 3D skeniranje, kao da skulptura ide na digitalni pregled. Zatim, 3D printanje u većoj veličini, jer zašto ne? Nakon toga, još jedno 3D skeniranje, da se uhvate detalji koje ni muha ne bi primijetila.
A onda dolazi zabavni dio: programiranje robota. Zamislite to kao da učite robota da pleše, samo što umjesto plesnih pokreta, robot reže drvo. Daščice se lijepe zajedno, tvoreći drveni “sendvič”, a robot, nakon što je naučio svoj “plesni” korak, počinje rezbariti. Ponekad, Matija i Sebastian imaju osjećaj da robot ima više umjetničkog talenta od njih.
Na kraju, skulptura je gotova. Klijent je sretan, robot je zadovoljan (ili barem tako mislimo), a Matija i Sebastian se pitaju: “Što ćemo sljedeće izrezbariti? Možda divovsku drvenu paellu?”
U Art 3D Sevilla, spajaju se umjetnost, tehnologija i malo ludosti. Jer, budimo iskreni, tko drugi bi programirao robota da rezbari skulpture iz drveta?
Juraj, Nikola i Marko, naš inženjerski trio u Grupo Deprom, otkrili su da inženjerski posao nije samo o lijepim brojkama i savršenim nacrtima. Naime, njihova sortirnica, koja bi trebala raditi kao švicarski sat, odlučila je da ima svoj “um”. Sve je na svom mjestu, ali nekako, ništa ne radi kako treba.
“Na papiru sve izgleda savršeno, ali u stvarnosti, čini se da sortirnica ima svoj karakter”, izjavio je jedan od trojca, vjerojatno nakon što je treći put pokušao natjerati stroj da radi. “Možda je sortirnica samo introvertirana i ne voli raditi pred ljudima.”
U svakom slučaju, naš trojac ne odustaje. Kao budući inženjeri, uče važnu lekciju: teorija i praksa su kao recept i kuhanje – ponekad nešto jednostavno ne ispadne kako ste zamislili. I dok se oni bore sa sortirnicom, mi se pitamo: hoće li sortirnica na kraju pobijediti ili će Juraj, Nikola i Marko uspjeti ukrotiti ovaj neposlušni stroj? Pratite nas za nastavak ove inženjerske sapunice!
“S prakse se vraćamo između 15:30 i 16:30. Usput obavljamo herojsku misiju punjenja hladnjaka, jer tko bi preživio bez zaliha? Nakon toga, slijedi kulinarska avantura pripremanja ručka, i prije nego što smo se snašli, već je 17 sati.
Dragi amigosi, tek tada počinje prava zabava! Sevilla nas i danas iznenađuje – opet kiša! Kao da smo naručili kišu za desert. To je grad s prosječno samo 80 kišovitih dana u godini, a mi smo odlučili iskoristiti oko 6% tih kišnih dana. Očito, Sevilla misli da smo mi specijalni gosti, pa nas želi počastiti svim svojim vremenskim uvjetima. Ili možda samo želi da naučimo kako se koristi kišobran na španjolski način? U svakom slučaju, mi Međimurci se ne damo smesti ni kišom, ni punim hladnjakom, ni kuhanjem. Mi smo spremni za sve!”
“Ostajemo u domu, iako su nam baterije pune energije, kao da smo upravo pojeli cijeli paket energetskih pločica. No, mi smo odgovorni Međimurci i, na preporuku ‘Velikog Brata’, punimo ih tek poslije 22 sata, kad je struja jeftinija. Da imamo fotonaponske panele na krovu, mogli bismo puniti baterije i usred dana, ali o tome više znaju profesori Janžek, Jambrošić i Suvajac, oni su naši solarni šaptači. ‘Velikom Bratu’ je svejedno, on je na benzin, vozi od 0 do 24. Njemu je jedino bitno da je hladnjak pun, a mi da smo na vrijeme na praksi. Možda bismo i mi trebali prijeći na benzin?”
“Protiv Talijana smo odigrali epsku prijateljsku međunarodnu utakmicu u stolnom nogometu. I, naravno, pobijedili smo! Jer, budimo iskreni, tko bi drugi? Pobjedu smo proslavili uz čips i sok od naranče, kao pravi sportaši. Razliku između velike i male vrećice čipsa zna samo profesorica Antolek Hrgar.
O vama i vašim željama u komentarima ovisi o čemu ćemo više pisati sutra. Želite li više čuti o ljepotama Seville ili o našim herojskim pothvatima na praksi? Ili možda želite detaljan izvještaj o našoj strategiji stolnog nogometa? Vaš glas, vaša odluka!”
P.S. Naravno – o količini tvari gustoće 1,295 kg/m³.
“I tako, dragi amigosi, još jedan dan pun avantura i učenja je iza nas. Nadamo se da ste se nasmijali i saznali nešto novo. Vidimo se sutra s novim pričama i, tko zna, možda i s novim pobjedama u stolnom nogometu!”
Hasta mañana, amigos!”
Galeriju slika pogledajte u nastavku:
