“Ako ste mislili da je nedjeljno jutro rezervirano za spavanje, prevarili ste se! Na našem putovanju, ‘Veliki Brat’ se pobrinuo da nam ni sekunda ne bude dosadna. Pridružite nam se u ovoj šašavoj, ali nezaboravnoj španjolskoj odiseji!”
“Hola amigos!
Dan Gospodnji, osam sati, a mi budni! Ili barem mislimo da jesmo. “Veliki Brat”, naravno, ništa ne prepušta slučaju. Kucanjem na vrata svakom od nas poželio je buenos días, i to ne praznih ruku. U rukama su mu bile famozne tri vrećice s doručkom, ručkom i večerom. “Za svaki slučaj”, rekao je. Nakon jučerašnje obilne večere, većina nas je preskočila doručak. ‘Čuvamo mjesto za churrose‘, dobacio je netko uz smijeh, ‘ipak je nedjelja, zaslužili smo desert!'”
Kao što smo obećali, posjetili smo župnu Crkvu svetog Antuna i Marije Klaretine, gdje nas je dočekao naš “čuvar”. Stigli smo malo ranije, jer se “Veliki Brat” malo preračunao, no umjesto odlaska na kavu, iskoristili smo vrijeme za razgledavanje crkve koja se ubrzo počela puniti vjernicima. Iako nismo razumjeli većinu riječi, osjetili smo mir i duhovnost. “Ovo je kao da smo na duhovnoj obnovi”, komentirali smo, “samo što smo u Španjolskoj.” Ispunjeni mirom, vraćamo se u dom. Pozdravljajući naše profesorice Olčar, Čukelj i Sanjković Horvat, svima vama šaljemo Božji blagoslov.
Povratak u “Yugo”, bilo je vrijeme za “gablec”, kombinaciju doručka i ručka. Čaj, kava, kroasan, pahuljice, jaje, kruška… “Ovo je kao švedski stol, samo što je sve na jednom stolu.” “I nitko se ne gura u redu”, dobacujemo. Vrijeme nam je brzo prolazilo, a toliko toga smo još željeli vidjeti i naučiti.
Evo nas na Plaza de España, najljepšem dijelu Seville. Trg s polukružnim paviljonom, izgrađen za Hispanoameričku izložbu 1929., ostavio nas je bez daha. “Ovo je kao da smo ušli u filmski set”, komentirao je netko, “samo nam još fale glumci.” “I redatelj da vikne ‘akcija!'”, dodao je drugi. Sagrađen u obliku polukruga i okružen arkadama, s pogledom na 500 metara dug kanal, Plaza de España je pravo remek-djelo. Nismo propustili priliku za veslanje u mini brodu. “Umjesto teretane, mi veslamo”, rekali smo, “a i zabavnije je!”
“Veliki Brat” je poručio kolegama profesorima Možeku, Markušu i Fučku da razmisle o veslačkoj ekipi TŠČ-a. “Potencijal postoji”, rekao je, “samo nam još fale vesla.” “I malo sinkronizacije”, šapnuo je netko.
Veličina ovog trga uistinu je impresivna. Nije neobično što vam se Plaza de España učinila poznatom – vjerojatno je to stoga što se pojavila u nekoliko filmova, uključujući Ratove zvijezda i Lawrence od Arabije. “Možda smo sreli i Dartha Vadera, samo ga nismo prepoznali bez maske”, našalili smo se.
Popeli smo se na glavni balkon i ostali bez daha. “Ovo je kao da smo na vrhu svijeta”, rekao je netko, “samo što je ovaj svijet u Sevilli.” U prolazu smo pogledali ulični flamenco, ali onaj pravi tek slijedi. “Nadam se da ćemo naučiti koji korak.
Prošetali smo parkom Maria Luisa, najvećim i najljepšim zelenim parkom u Sevilli. Botanički vrt s egzotičnim biljkama, spomenici… “Ovo je kao da smo ušli u raj, samo što ovdje nema zmija.” “A ni jabuka”. Park se nalazi u južnom dijelu grada i proteže se uz rijeku Guadalquivir. Prošli smo u njemu pokraj spomenika mnogim znamenitim osobama, među kojima smo zamijetili likove i imena vodećih španjolskih književnika Miguela de Cervantesa i Gustava Adolfa Becquera.
Za Becquerove “Legende” možda niste čuli, ali Cervantesovog “Don Quijotea” znaju svi. “Tko ne zna Don Quijotea, ne piše mu se dobro kod profesorica hrvatskog jezika” (Savić, Palfi, Knezović, Benkus, Borko, Topličanec), upozorio je netko. “A ni kod španjolskih profesora”, dodao je drugi.
Puni dojmova i pomalo gladni, ručali smo “s nogu”. “Veliki Brat” je konačno mogao odahnuti, a mi smo se vratili u “Yugo” na zasluženi odmor. Sklopili smo nova poznanstva, družili se u kutku za razonodu. Nikola i Sebastian su pobijedili profesora Štampara i Matiju u stolnom nogometu, a Juraj i Domagoj su otišli u teretanu. “Sutra je novi radni dan, pun novih izazova i obveza”.
Buenas noches, amigos!”
Galeriju slika pogledajte u nastavku:
