“Dan prije odlaska. Dan za sumiranje svega što smo doživjeli u Sevilli. Jutros, s prvim zrakama sunca, osjećamo mješavinu tuge i zahvalnosti. Tuga jer napuštamo ovaj čarobni grad, zahvalnost jer smo imali priliku biti dio njegove priče. Pripremamo se za posljednje sate u Sevilli, za zatvaranje poglavlja ove nezaboravne Erasmus avanture.”
Hola amigos!
“Trinaesti dan, ‘día trece’ – znakovito ime za dan oproštaja i sumiranja rezultata. Jutro nas je probudilo zvonjavom mobitela. ‘Veliki Brat’ je zvao, s tihim, ali odlučnim ‘Buenos días’.
Nije to bio samo ‘dobro jutro’, već podsjetnik na naš posljednji radni dan. Podsjetio nas je da budemo ono što jesmo, da se zahvalimo mentorima koji su nam otvorili vrata svog znanja i da ne zaboravimo naše dnevnike rada – biljege našeg truda i napretka.
U njegovom glasu nije bilo samo uputa, već i tihe podrške, kao da nas želi ispratiti na najbolji mogući način. Danas zatvaramo poglavlje naše seviljske priče.”
“Posljednji ‘lov na autobuse’ započeo je s osjećajem poznatog, skoro pa rutinski, kao kad idete po kruh u pekarnicu. Već smo pravi ‘seviljski prometni majstori’, dugog čekanja više nema, osim kad se ‘Veliki Brat’ zagleda u semafor, tada i semafor malo zastane.
Zadnji put stižemo na odredište, s mješavinom olakšanja i sjete, znajući da se sutra više nećemo vratiti. No, profesionalnost je ostala nepromijenjena. I dalje svoje obveze izvršavamo kao da je prvi dan – marljivo, precizno, bez trunke popuštanja, osim kad se neko spotakne o kabel.
Rezali smo, brusili, modelirali, mjerili, spajali… kao i svakog drugog radnog dana, ali s tihim spoznajama da se jedna životna avantura bliži kraju. Oproštaj od mentora bio je ispunjen zahvalnošću i zadovoljstvom.
Uz tople riječi, predali su nam naše dnevnike rada, biljege našeg truda, i poželjeli sretan povratak kućama. Iako smo se radovali povratku, moramo priznati da ćemo nedostajati ‘kroasanu za doručak’ i seviljskim autobusima.”
“Posljednji mah autobusu, kao da se opraštamo od starog prijatelja, i vraćamo se u naš vjerni ‘Yugo’. Umorni, ali s osjećajem postignuća, palimo električne ploče. One se ‘zacrvene’ kao da su se i same umorile od gledanja kako spremamo ručak.
Polako pakiramo torbe, slažemo uspomene i razmišljamo o sutrašnjem povratku. Umorni smo, priznajemo, ali za partiju stolnog nogometa ili tenisa, uvijek se nađe neka ‘rezervna baterija’. Izgleda da se ‘sportski duh’ ne da tako lako ugasiti!”
“Nažalost, unatoč našim najboljim naporima i pokušajima ‘švercanja’ na krov katedrale prerušeni u turističke vodiče, nismo uspjeli ‘ugurati’ seviljsku katedralu u raspored. Alcazar i Torre del Oro su nas oduševili, ali katedrala… katedrala će morati pričekati.
Jer, kad je bila otvorena, mi smo ‘radili prekovremeno’ na praksi! Možda su mislili da smo došli graditi neki novi dio katedrale, kad smo već u praksi gradili i nosače i skulpture.
Srećom, ‘Veliki Brat’ je uskočio s fotografijama koje su nas ostavile bez teksta. Da, Seviljo, vraćamo se! Imamo nedovršenog posla s tvojom katedralom.’!”
“Seviljska katedrala, zajedno sa zvonikom Giraldama, bez sumnje je najpoznatija znamenitost grada. To nije samo najveća crkva u Španjolskoj, već i jedna od najvećih crkvi na svijetu, zauzimajući ponosno treće mjesto po veličini.
Njezini temelji potječu iz vremena maurske džamije, čiji su ostaci, nakon razornog potresa u 14. stoljeću, bili u lošem stanju. Tada su španjolski vladari odlučili izgraditi novu katedralu, ali su mudro zadržali prekrasan zvonik La Giraldama, remek-djelo minareta iz razdoblja dinastije Almohad.
Impozantna veličina katedrale odraz je želje za demonstracijom moći i bogatstva nakon rekonkviste. Gradnja je započela u 15. stoljeću i trajala je više od stoljeća, oblikujući ovu veličanstvenu građevinu kakvu danas poznajemo.”
“Unutar njenih zidina pohranjeni su posmrtni ostaci Kristofora Kolumba, kao i većine seviljskih kardinala, čime se ova katedrala upisuje u stranice povijesti.
A tek zvonik, Giralda! Ona nije samo zvonik, već kraljica svih svjetskih tornjeva, simbol Seville koji spaja maursku i kršćansku arhitekturu. To je mjesto gdje se izvorna almohadska umjetnost tornja majstorski stapa s kršćanskim zvonikom, tvoreći jedinstvenu harmoniju.
Možemo samo zamisliti koliki bi napor mujezin morao uložiti da se popne na vrh, jašući, kako bi pozvao muslimane na molitvu! Stoga je i danas uspon na vrh Giraldama jedinstven, ne odvija se stepenicama, već strmim putem kojim je mujezin nekada jašući stigao do vrha.”
“S renesansnog zvonika, Giralde, otvara se spektakularan pogled na grad Sevillu, koji ostavlja bez daha. Pogled seže preko gradskih krovova, otkrivajući prave dragulje. Posebno se ističu zidine Alcázara, palače koja priča priče o prošlim vremenima, kao i njezini prekrasni groteskni vrtovi ispunjeni arapskim palmama, koji stvaraju oazu mira u srcu grada.
Krovovi Svete katedrale, koja dominira horizontom, izgledaju kao kameni valovi koji se prelijevaju gradom. Puerta del Perdón, smještena pored Patio de los Naranjos, poziva na šetnju kroz mirisne narančine nasade. Plaza de España, s njezinim monumentalnim zgradama i fontanama, izgleda kao pozornica za neku bajku.
Parque de María Luisa, zelena oaza grada, poziva na opuštanje i uživanje u prirodi. I, naravno, Torre del Oro, zlatni toranj koji se blista na suncu, podsjeća na bogatu pomorsku povijest Seville. Sve to, i još mnogo više, čini panoramu s Girlandama nezaboravnim iskustvom.”
“A Marija? Gdje se sakrila ta misteriozna Marija? Izgleda da ju je ‘Veliki Brat’ uspio sakriti bolje od ‘zlatnog runa’! Možda se specijalizirala za ‘ninja sakrivanje’ po seviljskim ulicama?
No, bez brige, Marija nas nije zaboravila! Od nje su stigle završne potvrde o obavljenoj praksi, kao da nam šalje ‘digitalne golubove’ s dobrim vijestima.
Slijedi službena podjela i, naravno, proslava – uz obvezni ‘seviljski nektar’, sok od naranče! Izgleda da je Marija postala legenda među nama, poput ‘skrivenog blaga Seville’. Nadamo se da će se jednog dana pojaviti iz sjene s ‘kroasanima iznenađenja’!”
“Zadnja noć u Sevilli. Grad tone u san, a mi s njim, s tihim ‘Buenos noches’ na usnama, dok prebiremo po uspomenama. Noć je idealno vrijeme za promišljanje, za sumiranje dojmova.
Prisjećamo se svega što smo naučili, svih ljudi koje smo upoznali, svih trenutaka koji su nas obogatili. Osjećamo duboku zahvalnost za ovu priliku, za ovo putovanje koje je promijenilo naš pogled na svijet.”
Buenos noches, amigosi!
Galeriju slika pogledajte u nastavku:
