Delegacija Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata (UDVDR) Podružnice Međimurske županije, među kojima su bili i pripadnici Međimursko-dalmatinskog voda, sudjelovala je u programu obilježavanja 35. obljetnice obrane Zadra.
Obljetnica je obilježena dvotjednim programom posvećenim braniteljima koji su u jesen 1991. godine sudjelovali u obrani Zadra i Dalmacije od napada Jugoslavenske narodne armije i srpskih paravojnih postrojbi.
Za međimurske veterane ova obljetnica ima posebno značenje jer su upravo dragovoljci iz Međimurja sudjelovali u nekim od najtežih borbi na zadarskom području, pružajući pomoć tamošnjim braniteljima u trenucima kada je grad bio izložen snažnim napadima.
Iz Međimurja u pomoć Dalmaciji krenula 42 dragovoljca
Nakon oslobađanja vojnih objekata JNA u Međimurju i Varaždinu tijekom rujna 1991. godine, već 23. rujna započelo je prijavljivanje međimurskih dragovoljaca za odlazak na ratišta u Slavoniji i Dalmaciji.
Od prijavljenih branitelja ustrojene su dvije postrojbe – samostalni vod Slavonija i Međimursko-dalmatinski vod.
Međimursko-dalmatinski vod brojao je 42 pripadnika, a za njegova zapovjednika imenovan je Ivan Vurušić, dok je dužnost zamjenika zapovjednika preuzeo Ivica Kruneš.
Dana 28. rujna 1991. godine dragovoljci su krenuli prema jugu, naoružani osobnim naoružanjem i opremljeni s dva vojna kamiona u kojima su prevozili dodatno oružje, opremu i streljivo.
Prvotni cilj bio je dolazak na dubrovačko ratište, no ratne okolnosti promijenile su njihov plan.
Kod Vodica poginuo zapovjednik Ivan Vurušić
Međimurski dragovoljci stigli su 29. rujna 1991. godine do Vodica, ali zbog prekida cestovnih komunikacija izazvanih borbenim djelovanjima JNA i paravojnih postrojbi nisu mogli nastaviti prema Dubrovniku.
Dan poslije, 30. rujna, stavili su se na raspolaganje Zapovjedništvu 113. brigade Hrvatske vojske u Vodicama.
Postrojba je raspoređena na obrambene položaje u zaleđu Vodica, gdje su se vodile borbe zbog napada neprijateljskih snaga iz smjera Benkovca.
Upravo je toga dana međimurske branitelje pogodila velika tragedija.
Zapovjednik voda Ivan Vurušić smrtno je stradao, dok su još trojica pripadnika ranjena.
Gubitak zapovjednika bio je težak udarac za postrojbu koja je tek nekoliko dana ranije krenula iz Međimurja u pomoć hrvatskim braniteljima.
Nakon tih događaja dogovoreno je premještanje voda na zadarsko područje, gdje su se međimurski dragovoljci stavili na raspolaganje 112. brigadi Hrvatske vojske, pod zapovjedništvom Marka Čuline.
Četiri dana branili Murvicu pod snažnim napadima
Već 1. listopada 1991. godine pripadnici Međimursko-dalmatinskog voda raspoređeni su na obrambene položaje u Murvici, nedaleko od Zadra.
Na to su područje neprijateljske snage izvodile pješačke, minobacačke i topničke napade.
Međimurski branitelji četiri su dana pružali otpor i sudjelovali u obrani mjesta, unatoč teškim borbenim okolnostima.
Kada su se 4. listopada napadi dodatno pojačali, a očekivana pomoć nije stizala, pripadnici voda morali su se izvući s položaja u Murvici.
Povlačenje je provedeno pravcem Briševo – Bokanjac, gdje su ih ubrzo čekale nove borbe.
U Bokanjcu zaustavljali neprijateljsko napredovanje prema Zadru
Jedan od najvažnijih trenutaka u ratnom putu međimurskih dragovoljaca dogodio se 5. listopada 1991. godine, kada su neprijateljske snage napale Bokanjac.
Pripadnici Međimursko-dalmatinskog voda, zajedno s domaćim braniteljima, pružili su snažan otpor i sudjelovali u zaustavljanju neprijateljskog napredovanja prema Zadru.
Borbe su bile iznimno teške, a tijekom napada ranjeno je još nekoliko međimurskih branitelja.
Nakon što je 6. listopada neprijateljsko napredovanje zaustavljeno, postrojba je dobila nove borbene zadaće.
Dio pripadnika sudjelovao je u aktivnostima povezanima s napadom na vojarnu „A. Babina“ u Zadru, dok su ostali raspoređeni na obrambene položaje na Boriku i Draćevcu.
Do 10. listopada obrambeni položaji oko Zadra bili su učvršćeni, a neprijateljsko napredovanje zaustavljeno. Toga je dana na zadarskom ratištu potpisano primirje.
Nakon povratka u Čakovec mnogi nastavili ratni put
Nakon izvršenih borbenih zadaća i smirivanja situacije na zadarskom području, pripadnici Međimursko-dalmatinskog voda vratili su se 12. listopada 1991. godine u Čakovec.
Iako je njihovo zajedničko djelovanje na dalmatinskom ratištu trajalo relativno kratko, ostavilo je dubok trag u povijesti međimurskog sudjelovanja u Domovinskom ratu.
Nakon kraćeg odmora većina pripadnika nastavila je svoj ratni put priključivanjem drugim postrojbama Hrvatske vojske s područja Čakovca.
Posebna pohvala za hrabrost i požrtvovnost međimurskih dragovoljaca
Za svoj doprinos obrani Zadra i Dalmacije pripadnici voda primili su posebnu pohvalu Zapovjedništva Zadarskog sektora.
U pohvali koju je potpisao zapovjednik, pukovnik Josip Tuličić, istaknuta je njihova nesebična pomoć u najtežim trenucima obrane.
„Za nesebičnu pomoć u obrani Dalmacije, u trenucima najžešćih neprijateljskih napada ovaj vod hrabro se priključio obrani. Svaki pripadnik dragovoljačkog Međimursko-dalmatinskog voda pokazao je visoku vojnu organiziranost, hrabrost i požrtvovnost u borbama za Vodice i Zadar.“
Ovo priznanje svjedoči o doprinosu međimurskih dragovoljaca obrani dalmatinskog područja u jednome od najkritičnijih razdoblja 1991. godine.
Sjećanje na poginule branitelje i doprinos Međimurja obrani Hrvatske
Obilježavanje 35. obljetnice obrane Zadra bilo je prilika za ponovno prisjećanje na sve branitelje koji su sudjelovali u obrani grada, a posebno na one koji su položili živote za slobodu Hrvatske.
Sudjelovanjem u komemorativnom programu međimurski dragovoljci i veterani Domovinskog rata još su jednom potvrdili važnost očuvanja uspomene na ratni put Međimursko-dalmatinskog voda.
Njihov odlazak iz Čakovca prema Dalmaciji u rujnu 1991. godine ostaje svjedočanstvo solidarnosti hrvatskih branitelja iz različitih krajeva zemlje.
Posebna počast pripada poginulom zapovjedniku Ivanu Vurušiću, kao i svim poginulim, ranjenim i preminulim hrvatskim braniteljima koji su sudjelovali u obrani Zadra i stvaranju samostalne Hrvatske.
Njihova hrabrost i žrtva ostaju trajni dio povijesti Domovinskog rata, ali i ponos Međimurja.
Neka im je vječna slava i hvala.
