Prošlo je osam godina otkako nas je napustio Oliver Dragojević, čovjek čiji je glas oblikovao generacije, a pjesme postale neizbrisiv dio naših života. I danas, s odmakom vremena, teško je vjerovati da ga više nema.
Napustio nas je prerano, nakon borbe s teškom bolešću, ali je iza sebe ostavio bogatstvo koje se ne može izmjeriti riječima – ostavio je neizbrisiv trag u beskraju.
Više od glazbenika – bio je emocija
Oliver nije bio samo glazbenik. Bio je emocija. Bio je trenutak tišine pred izlazak sunca na trajektu za Split, bio je zvuk gitare uz more u srpnju i stih koji te pogodi kad to najmanje očekuješ. Njegove pjesme – od Cesarice do Pismo moja – nisu bile samo hitovi. Bile su priče, utjehe, radosti i tuge utkane u melodije koje ne blijede.
Osam godina prošlo je u trenu. Ipak, svaki koncert njegovih kolega, svaka tiha večer uz radio i svaki stih pjesme Kad mi dođeš ti, vrati ga među nas. Splićani i cijela Dalmacija i dalje mu svake godine odaju počast – paljenjem svijeća, pjesmom ili jednostavno šutnjom. Jer ponekad, šutnja govori više od riječi, a Oliver je i u tišini govorio puno.
Njegova autentičnost bila je rijetkost. Nije tražio slavu, slava je tražila njega. I kada je imao sve, ostao je isti – jednostavan, topao i skroman. Upravo zato nije čudno što ga javnost nikada nije zvala samo “pjevač”. Bio je i ostao – Oliver. Bez prezimena. Kao član obitelji kojeg svi znamo.
I danas ga slušaju nove generacije, kao da je tu. Njegova glazba ne stari jer emocije ne poznaju vrijeme. I koliko god godina prošlo, osjećaj je isti – kao da je tek jučer pjevao na Prokurativama i zakoračio na pozornicu Splitskog festivala.
Veličanstveni ispraćaj koji je obišao svijet
Tisuće ljudi 31. srpnja 2018. godine uputili su se u Split kako bi na vječni počinak poslali našeg galeba. Tužna povorka s obitelji, prijateljima, kolegama i obožavateljima prošetala je splitskom rivom. Brojni glazbenici, među kojima su bili Tony Cetinski, Zorica Kondža, Nikša Bratoš, Petar Grašo, Tonči Huljić, Doris Dragović, Goran Karan, Gibonni, Tedi Spalato, Dragan Lukić Luky i mnogi drugi, izmjenjivali su se noseći lijes do Gata svetoga Nikole.
Odande je Oliver, uz spektakularnu bakljadu, ispraćen na posljednji počinak u Veloj Luci. Počast mu je odalo i oko 500 plovila koja su uz brodske sirene pratila katamaran s lijesom prema Korčuli. Veličanstveni prizori tada su obišli cijeli svijet, a snimke i fotografije s ispraćaja i danas nikoga ne ostavljaju ravnodušnim.
Sam pogreb održan je 1. kolovoza 2018. godine na mjesnom groblju svetoga Roka u Veloj Luci, gdje se također okupilo mnoštvo ljudi kako bi mu rekli posljednje zbogom. Ceremonija je započela pjesmom Moj galebe, koju je na violončelu izveo Stjepan Hauser, a zapjevala je i klapa Ošjak.
Vesna Dragojević: “Sanjam da me nazove…”
Najveća podrška Oliveru bila je njegova supruga Vesna Dragojević, koja i dandanas rasplače pratitelje kada se prisjeti svog supruga.
“Bili smo se dogovorili da ćemo za 50. godišnjicu ići u Las Vegas oženiti se, ali evo, ja ću poći sama tamo…”, rekla je Vesna jednom prilikom za IN Magazin.
Bez njega, kaže, nije lako, ali naučila je živjeti s time:
“Sredila sam to sebi nekako u glavi da njega nema. Ja sam realna i znam da ne mogu tu ništa promijeniti. Jedino mogu sebe satrati i uništiti, a to ne želim. Imam djecu, unuke, imam prijateljice, kako u Veloj Luci, tako i u Splitu. Družim se s ljudima koji mi pašu, izbjegavam one koji me satru žalopojkama.”
Svake godine u njegovoj Veloj Luci održava se koncert sjećanja na njegove najveće hitove, gdje publiku zabavljaju najveća imena naše glazbene scene i Oliverovi dugogodišnji prijatelji.