Udruga hrvatskih sudaca uputila je službeno priopćenje u kojem je izrazila duboku sućut obitelji tragično ubijenog drniškog mladića Luke Milovca. Ovaj stravičan zločin, za koji je uhićen ranije osuđivani Kristijan Aleksić, ponovno je otvorio ozbiljna pitanja o sigurnosti i učinkovitosti domaćeg pravosuđa. Iz udruge upozoravaju kako ih je ovaj događaj ponovno suočio s težinom sudačke odgovornosti, ali su istovremeno poslali oštru poruku javnosti i politici te ukazali na goleme tehničke i zakonske nedostatke s kojima se svakodnevno susreću u radu.
Manjkavost sustava eSpis ugrožava donošenje odluka
Kao najveću prepreku u radu i donošenju pravednih odluka, suci izdvajaju ozbiljna ograničenja državnog informacijskog sustava eSpis, kojim upravlja Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije. Zbog loše konfiguracije sustava, suci u ključnim trenucima nemaju cjelovitu sliku o osobama kojima sude. Tako sudac u prekršajnom postupku uopće ne vidi kaznenu povijest okrivljenika, dok suci istrage – koji u iznimno kratkim rokovima moraju odlučiti o istražnom zatvoru – kroz eSpis ne mogu doznati vode li se protiv iste osobe drugi postupci u državi, niti što u tom trenutku poduzimaju njihove kolege na drugim sudovima.
Ovaj informacijski mrak proteže se i na kaznene te obiteljske predmete. Kazneni suci nemaju uvid u druge postojeće optužnice protiv iste osobe, dok suci koji odlučuju o sudbinama djece u obiteljskim sporovima nemaju nikakav uvid u kaznene postupke koji se eventualno vode protiv članova te obitelji. Zbog svega navedenog, UHS se s konkretnim prijedlozima za nadogradnju sustava već službeno obratio resornom ministru Damiru Habijanu.
Nemoć sustava nakon odsluženja kazne i nedostatak komunikacije
Uz informatičke probleme, udruga upozorava i na zakonsku nemoć pravosuđa u trenucima kada teški osuđenici odsluže svoje zatvorske kazne. Prema trenutačnim propisima, takve osobe pod nadzorom mogu biti najdulje tri godine, odnosno iznimno pet godina ako je riječ o zločinu počinjenom na štetu djeteta. Nakon isteka tog roka, institucije gube svaku kontrolu nad njima.
Sustav dodatno zakazuje i na razini međuinstitucionalne komunikacije jer ne postoji nikakva mreža upozorenja između policije, sudaca, socijalnih radnika i probacijskih ureda za pojedince kod kojih je utvrđen iznimno visoki rizik od ponavljanja najtežih kaznenih djela.
Javni prostor nije mjesto za suđenje sucima
Osvrćući se na česte kritike u javnosti nakon ovakvih tragedija, iz UHS-u poručuju da suci nikako ne bježe od odgovornosti za svoj rad, ali naglašavaju da političke rasprave i medijski prostor ne smiju postati poligon za javno suđenje sucima. Ističu da za utvrđivanje eventualnih propusta unutar sustava postoje jasne i zakonom utvrđene procedure, dok bi ulaženje u javna prepucavanja s predstavnicima izvršne vlasti izravno narušilo ustavni poredak te neovisnost i nepristranost sudbene vlasti. Zaključno pozivaju na zajedničko djelovanje svih institucija kako bi se fokus prebacio na stvarno i korjenito poboljšanje pravosudnog sustava.
