Goran Bare, jedan od najpoznatijih i najutjecajnijih hrvatskih rock-glazbenika te legendarni frontmen grupe Majke, preminuo je u 62. godini života. Vijest o njegovoj smrti je potvrđena iz kruga bliskog glazbeniku. Iza njega ostaju više od četiri desetljeća glazbene karijere, nezaboravni koncerti i pjesme koje su obilježile generacije ljubitelja hrvatskog rocka.
Članovi Majki pronašli ga mrtvog u stanu
Prema informacijama koje je objavio Večernji, članovi benda pronašli su Gorana Bareta u petak, 9. listopada, oko 13 sati u njegovu stanu.
Članovi Majki Mario Rašić i Alen Tibljaš za Večernji list izjavili su kako su ga tijekom posljednjih pet godina pokušavali nagovoriti na liječenje zbog zdravstvenih problema, ali bez uspjeha.
Krajem rujna Baretu je pozlilo tijekom koncerta u Makarskoj, zbog čega je nastup prekinut već tijekom prve pjesme. Bend je nakon toga najavio dvomjesečnu stanku kako bi se glazbenik mogao odmoriti i oporaviti.
Rolling Stonesi promijenili su mu život: Već s 12 godina osnivao je bendove
Goran Bare rođen je 16. kolovoza 1965. godine u Vinkovcima, gradu u kojem je započeo svoj glazbeni put.
Presudan trenutak za njegovu budućnost bio je koncert Rolling Stonesa. Nakon što je vidio njihov nastup, odlučio je da će glazba postati njegov životni poziv.
Već s dvanaest godina osnivao je prve bendove i nastupao u školi. Godine 1980. s prijateljem Marinom Pokrovcem, kasnijim gitaristom Majki, osnovao je sastav Duo debili.
Njihov prvi značajniji nastup održan je pred približno tisuću ljudi u vinkovačkom Domu omladine.
Sljedećih nekoliko godina Bare je nastupao s lokalnim sastavima, razvijao prepoznatljiv stil pjevanja i scenski nastup, a glazbeni ukus oblikovao slušajući ploče Rolling Stonesa i Beatlesa na sestrinu gramofonu.
Osnivanje Majki i prvi koraci prema vrhu hrvatske rock-scene
Krajem 1984. godine Goran Bare osnovao je grupu Majke, koja će postati jedan od najvažnijih sastava hrvatskog rocka.
Uslijedila su prva studijska snimanja, koncerti i emitiranja njihovih pjesama na radijskim postajama.
Važan iskorak dogodio se 1986. godine, kada su Majke nastupile u zagrebačkom Lapidariju i beogradskoj Akademiji. Ondje ih je zapazio nezavisni izdavač Zdenko Franjić, koji im je ponudio suradnju.
Godinu kasnije bend je snimio promotivni materijal „Majke zauvijek“, sa 14 pjesama, za Franjićevu nezavisnu izdavačku etiketu Slušaj najglasnije.
Prvi studijski album „Razum i bezumlje“ objavljen je 1990. godine, nakon šest godina koncertnog i autorskog rada. Album je proglašen rock-albumom godine i najavio veliki potencijal vinkovačkog sastava.
Međutim, početak Domovinskog rata donio je prekid djelovanja originalne postave Majki.
Od Hali Gali Halida do albuma „Vrijeme je da se krene“
Godine 1991. Bare je pod umjetničkim imenom Hali Gali Halid snimio samostalni minialbum koji je spajao garažni rock i elemente narodne glazbe.
Već sljedeće godine ponovno je okupio Majke, među ostalima s bubnjarom originalne postave Korozijom, te snimio drugi album „Razdor“.
Uslijedili su albumi „Milost“ iz 1994. i „Vrijeme je da se krene“ iz 1996. godine.
Upravo je potonji album donio velik proboj i učvrstio status Majki kao jednog od najvažnijih hrvatskih rock-bendova.
Pjesme „Mene ne zanima“, „A ti još plačeš“, „Vrijeme je da se krene“ i „Budi ponosan“ postale su klasici domaće rock-glazbe.
Majke su potom objavile koncertni album „Život uživo“ 1997. godine te studijski album „Put do srca sunca“ 1998. godine.
Baretovi tekstovi, prepoznatljiv glas i snažni koncertni nastupi pretvorili su bend u simbol iskrenog, sirovog i beskompromisnog rock-izraza.
Samostalna karijera s Plaćenicima i pjesma „Put ka sreći“
Nakon završetka jednog razdoblja djelovanja Majki, Goran Bare odlučio se posvetiti samostalnoj karijeri uz prateći sastav Plaćenici.
Godine 2000. započeo je snimanje albuma „Izgubljen i nađen“, koji je nagrađen Porinom za rock-album godine.
Iz tog razdoblja potječe i jedna od njegovih najpoznatijih pjesama, „Put ka sreći“, koja je postala nezaobilazan dio njegova koncertnog repertoara.
S Plaćenicima je nastupao do kraja 2002. godine, kada je snimljen album „7“, a 2006. objavio je samostalni album „Srce“.
Veliki povratak Majki i šest Porina za „Teške boje“
Nakon osam godina stanke Bare je pripremio veliki povratnički koncert Majki, ponovno okupljenih s glazbenicima među kojima su bili Kilmister, Zoki, Kruno i Alen Tibljaš.
Bend je nastavio koncertno djelovati, a 2008. godine objavio je koncertni album „Unplugged“.
Novi vrhunac karijere stigao je 2011. godine objavom albuma „Teške boje“, koji je postao jedno od najuspješnijih ostvarenja hrvatske rock-glazbe tog razdoblja.
Goran Bare i Majke bili su nominirani za 11 Porina, a osvojili su šest nagrada.
Naslovna pjesma „Teške boje“ postala je jedan od najvećih hitova benda i simbol Baretova kasnijeg stvaralaštva.
Godine 2018. Majke su objavile studijski album „Nuspojave“, nagrađen Porinima u kategorijama Najbolji rock-album godine i Najbolje likovno oblikovanje albuma.
Glazbeni kritičar Aleksandar Dragaš objavio je 2019. godine monografiju „Budi ponosan – Goran Bare“, posvećenu njegovu životu i glazbenoj karijeri.
„Made in London“ i posljednja pjesma „Moja jedina“
Posljednji album koji je Bare objavio s Majkama bio je „Made in London“ iz 2024. godine.
Riječ je o koncertnom izdanju snimljenom tijekom nastupa u kultnom londonskom klubu Dingwalls, koje donosi poznate pjesme iz bogatog repertoara benda.
Album je bio nominiran za Porin u kategorijama Album godine i Najbolji koncertni album.
Godine 2025. objavljena je pjesma „Moja jedina“, koja je najavljivala novi Baretov studijski album.
Ta je pjesma ostala njegovo posljednje objavljeno glazbeno ostvarenje.
Život obilježen osobnim tragedijama i borbom s ovisnošću
Uz velike glazbene uspjehe, Baretov život obilježile su i teške osobne tragedije.
Godine 1989. u prometnoj nesreći poginula su trojica njegovih prijatelja, među kojima i gitarist Majki Marin Pokrovac.
U prosincu 1995. godine preminula je njegova supruga Mirjana, s kojom je imao sina Mirana. Imala je samo 27 godina, a njezina smrt ostavila je dubok trag u Baretovu životu.
Tijekom godina otvoreno je govorio o borbi s ovisnošću o drogama i alkoholu, pokušajima liječenja i osobnim gubicima.
Upravo su životna iskustva, bol, ljubav, gubitak i potraga za smislom postali središnje teme mnogih njegovih pjesama.
„Ničega mi nije žao, sve je to život“
Početkom rujna 2026. godine Bare je u velikom intervjuu za Index govorio o svojem životu, glazbi i odnosu s članovima Majki.
„Ma zapravo, izvinjavam se, nije meni ničega žao. Mislim, ne bih želio nikome da doživi stvari koje sam ja doživio, ali i to je život. On je i tuga i plač, i smijeh i glad, i sitost i debljina. Sve je to život i ne treba se ničega stidjeti“, rekao je tada.
Posebno emotivno govorio je o svojim kolegama iz benda, koje je smatrao najbližim prijateljima.
„Da nema njih, ne bi bilo ni mene. Ne vidim nikakvo veselje bez njih. Oni su mi najbolji prijatelji i ljudi koji me jedini razumiju“, izjavio je Bare.
Odlazak velikog umjetnika čija će glazba živjeti zauvijek
S velikom tugom opraštamo se od velikog umjetnika i glazbenika koji je svojim radom zadužio hrvatsku glazbenu scenu.
Goran Bare bio je mnogo više od rock-pjevača. Bio je jedan od najvećih pjesnika hrvatskog rocka, umjetnik koji je vlastita iskustva, emocije i životne borbe pretvarao u pjesme s kojima su se poistovjećivale generacije slušatelja.
Njegovim odlaskom hrvatska rock-scena izgubila je iznimnog glazbenika, autora i izvođača čija je autentičnost ostavila neizbrisiv trag.
„Teške boje“, „Vrijeme je da se krene“, „Mene ne zanima“, „Budi ponosan“ i „Put ka sreći“ samo su dio glazbene ostavštine koja će nastaviti živjeti kroz radijske etere, koncertne snimke i sjećanja publike.
Odlaskom Gorana Bareta završava jedno veliko poglavlje hrvatskog rocka, ali njegova glazba, pjesme i umjetnička ostavština ostaju trajni dio hrvatske glazbene povijesti.
