Aleksandar Vučić, čovjek koji je gotovo 14 godina dominirao političkim životom Srbije, priznao je u nedjelju, 25. listopada 2026., izborni poraz od studentskog pokreta. Političar koji je karijeru započeo među srpskim radikalima, bio ministar u vrijeme Slobodana Miloševića, a potom se predstavio kao zagovornik europskog puta Srbije, suočio se s najvećim političkim preokretom u svojoj karijeri.
Od Šešeljevih radikala do ministra u Miloševićevoj vlasti
Aleksandar Vučić rođen je 5. ožujka 1970. godine u Beogradu, a njegova politička karijera započela je početkom devedesetih godina, u razdoblju raspada Jugoslavije i ratova na prostoru bivše države.
Godine 1993. pridružio se Srpskoj radikalnoj stranci (SRS), koju je predvodio Vojislav Šešelj. Već sljedeće godine postao je glavni tajnik stranke, a na toj se dužnosti zadržao sve do 2008. godine.
U Hrvatskoj je posebno ostao zapamćen po govoru u okupiranoj Glini 1995. godine, kada je zagovarao velikosrpsku politiku i poručivao da taj dio Hrvatske nikada neće ponovno biti pod hrvatskom vlašću.
Njegov politički uspon nastavljen je 1998. godine, kada je postao ministar informiranja u srpskoj vladi tijekom vladavine Slobodana Miloševića.
To je razdoblje obilježeno restriktivnim zakonodavstvom prema medijima, visokim novčanim kaznama i pritiscima na neovisne redakcije.
Politički zaokret 2008. godine: Od radikala do europskog puta Srbije
Veliki zaokret u Vučićevoj karijeri dogodio se 2008. godine, kada je zajedno s Tomislavom Nikolićem napustio Srpsku radikalnu stranku i sudjelovao u osnivanju Srpske napredne stranke (SNS).
Nova politička opcija nastojala se predstaviti kao konzervativna, ali istodobno otvorena europskim integracijama i gospodarskom razvoju.
Nakon dolaska SNS-a na vlast 2012. godine, Vučić je postao prvi potpredsjednik Vlade Srbije i ministar obrane, a 2014. preuzeo je dužnost premijera.
Tri godine poslije, 2017. godine, izabran je za predsjednika Srbije, a novi predsjednički mandat osvojio je 2022. godine.
Tijekom tog razdoblja izgradio je izrazito personaliziran sustav političkog upravljanja, dok su ga oporbeni političari, organizacije civilnog društva i međunarodni promatrači kritizirali zbog pritisaka na medije, slabljenja institucija i neravnopravnih političkih uvjeta.
Između Bruxellesa, Moskve i Pekinga
Vučićeva vanjska politika godinama se temeljila na nastojanju održavanja odnosa s Europskom unijom, Rusijom, Kinom i zapadnim državama.
Iako je Srbija nastavila službeno zagovarati članstvo u Europskoj uniji, nije se pridružila europskim sankcijama protiv Rusije uvedenima nakon invazije na Ukrajinu.
Istodobno je Vučić isticao potporu teritorijalnoj cjelovitosti Ukrajine te održavao gospodarske i političke odnose s Moskvom.
U odnosima sa zapadnim partnerima posebno osjetljivo ostalo je pitanje Kosova, a njegovu politiku obilježilo je i povećanje ulaganja u vojsku.
Takav pristup Vučić je predstavljao kao zaštitu srpskih nacionalnih interesa, dok su ga kritičari optuživali za političko balansiranje kojim je nastojao zadržati međunarodnu potporu različitih strana.
„Krajolik dizalica“ i gospodarski rezultati pod povećalom
Jedna od središnjih poruka Vučićeve političke kampanje bila je gospodarska modernizacija Srbije.
Autoceste, brze željeznice, tvornice, strani investitori i velika gradilišta postali su prepoznatljivi elementi njegove političke komunikacije.
Često je isticao rast investicija i infrastrukturne projekte, predstavljajući Srbiju kao državu koja se ubrzano razvija.
Međutim, ekonomske analize pokazale su složeniju sliku.
Prema istraživanju Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije (wiiw), prosječni godišnji gospodarski rast Srbije između 2012. i 2025. iznosio je 2,4 posto, dok je u razdoblju od 2001. do 2011. dosezao 4,2 posto.
Institut je upozorio da je gospodarski rast Srbije bio slabiji nego u većini usporedivih zemalja regije. Istodobno su zabilježeni pad nezaposlenosti, rast plaća i značajna javna infrastrukturna ulaganja, ali i rast nejednakosti te povećanje životnih troškova.
Tragedija u Novom Sadu pokrenula val studentskih prosvjeda
Prekretnica u odnosu dijela građana prema vlasti dogodila se 1. studenoga 2024. godine, kada se urušila betonska nadstrešnica na željezničkom kolodvoru u Novom Sadu, pri čemu je poginulo 16 osoba.
Tragedija je pokrenula prosvjede i zahtjeve za utvrđivanjem odgovornosti, transparentnom istragom te suzbijanjem korupcije.
Studentski prosvjedi u Srbiji s vremenom su prerasli u širok društveni pokret koji je okupio velik broj građana nezadovoljnih stanjem institucija i načinom upravljanja državom.
Studenti su zahtijevali odgovornost nadležnih, a zatim i raspisivanje prijevremenih parlamentarnih izbora.
Vučić i njegovi politički saveznici optuživali su dijelove prosvjednog pokreta da djeluju pod utjecajem stranih interesa, što su predstavnici pokreta odbacivali.
Političke napetosti dodatno su rasle zbog prijava zastrašivanja prosvjednika i nasilnih incidenata tijekom okupljanja.
Ostavka u rujnu, izborni poraz u listopadu
Pod pritiskom višemjesečnih prosvjeda, Vučić je u rujnu 2026. raspisao izvanredne parlamentarne izbore za 25. listopada.
Potom je 27. rujna podnio ostavku na dužnost predsjednika Srbije, kako bi mogao sudjelovati u parlamentarnoj izbornoj utrci s mogućnošću povratka na izvršnu vlast u ulozi premijera.
Predsjedničke ovlasti privremeno je preuzela predsjednica Narodne skupštine Ana Brnabić.
Međutim, izborna večer donijela je rasplet koji je označio kraj dugogodišnje parlamentarne dominacije njegove političke opcije.
„Na temelju stratificiranog uzorka jasno je da smo mi ove izbore izgubili. Pobijedila je studentsko-blokaderska lista“, priznao je Vučić u izbornom stožeru SNS-a.
Prema njegovim procjenama, studentska lista trebala bi osvojiti između 135 i 140 od ukupno 250 zastupničkih mjesta, što bi joj omogućilo samostalnu većinu u parlamentu.
SNS-u je predvidio oko 105 mandata te najavio nastavak političkog djelovanja iz oporbe.
Što nakon Vučića? Srbiju očekuje novo političko razdoblje
Pobjeda studentskog pokreta, ako se potvrdi službenim rezultatima, označit će veliku promjenu političkih odnosa u Srbiji.
Pred mogućom novom parlamentarnom većinom nalaze se zahtjevni zadaci, od borbe protiv korupcije i jačanja neovisnosti institucija do gospodarskih reformi i odnosa s Europskom unijom, Rusijom, Kinom te susjednim državama.
Važno je pritom naglasiti da izborni poraz SNS-a ne znači automatski nestanak Vučićeva političkog utjecaja. Stranka i dalje raspolaže velikom organizacijskom infrastrukturom te, prema preliminarnim procjenama, značajnim brojem zastupničkih mandata.
Ipak, nakon gotovo 14 godina u kojima je Aleksandar Vučić bio središnja figura srpske vlasti, izbori 25. listopada 2026. označili su prekretnicu.
