Hrvatski pravosudni sustav nalazi se pred vratima najznačajnijih i najstrožih zakonskih izmjena u novijoj povijesti. Ministar pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Damir Habijan na službenoj je konferenciji za novinare javnosti predstavio prijedlog uvođenja kazne doživotnog zatvora. Ove korjenite izmjene izravna su posljedica i institucionalni odgovor na nedavni tragični događaj u Drnišu, gdje je svirepo ubijen devetnaestogodišnji mladić. Ministar je izrazio veliku zahvalnost stručnoj radnoj skupini koja je u kratkom roku pripremila izmjene brojnih zakonskih akata, naglasivši pritom da je primarna svrha uvođenja najstrože kazne odvraćanje potencijalnih počinitelja od izvršenja najtežih kaznenih djela.
Lokalna i nacionalna administracija preuzele su punu odgovornost za modernizaciju zakona kako bi se maksimalno podigla razina sigurnosti u društvu. Prema riječima ministra Habijana, predstavljene izmjene i dopune Kaznenog zakona tek su početak sustavnog rada na zaštiti građana te ovaj korak ne znači da posao na prevenciji kriminaliteta staje. Zakonske izmjene kretat će se u tri strogo definirana pravca djelovanja koji zajednički čine cjeloviti štit protiv najokorjelijih prijestupnika.
Tri strateška smjera djelovanja i uvođenje novog instituta
Prvi i medijski najeksponiraniji smjer reforme odnosi se na uvođenje same kazne doživotnog zatvora. Drugi smjer obuhvaća uvođenje znatno strožeg zaštitnog nadzora nad počiniteljima nakon što u potpunosti izvrše dodijeljenu zatvorsku kaznu. Ministar je objasnio kako je pravosudnim dužnosnicima u praksi iznimno teško točno predvidjeti buduće ponašanje ili mentalno stanje osobe kojoj je kazna istekla, zbog čega se pristupilo redefiniranju sigurnosnih mjera. Vrijeme posebnog nadzora nakon puštanja na slobodu produljeno je na fiksne periode od tri, pet i deset godina, ovisno o stupnju opasnosti.
Treći smjer, ujedno i najvažniji prema ocjeni resornog ministarstva, bit će uređen potpuno novim, posebnim zakonom. Riječ je o uvođenju novog pravnog instituta koji će se primjenjivati na osobe koje su u potpunosti izdržale svoju zatvorsku kaznu, što znači da više nema nikakve ustavne ni pravne osnove za njihov daljnji boravak u zatvoru. Ako stručne službe procijene da su te osobe i dalje izrazito društveno opasne, one će na temelju novog zakona biti smještene u posebne specijalizirane ustanove pod stalni, strogi nadzor kako bi se zajednica zaštitila od ponavljanja teških kaznenih djela.
Njemački model uvjetnog otpusta i rješavanje manjka zatvorskih kapaciteta
Prilikom kreiranja modela za provođenje doživotne zatvorske kazne, radna skupina se detaljno vodila praksom drugih država članica Europske unije. Izabran je takozvani njemački model, prvenstveno zato što je uspješno prošao sve rigorozne testove Europskog suda za ljudska prava. Ovaj model predviđa teoretsku mogućnost puštanja osuđenika na uvjetni otpust tek nakon minimalno 25 godina izdržane kazne, no ministar Habijan je posebno podcrtao kako kazneni progon za ova djela, kao i samo izvršenje sankcije doživotnog zatvora, nikada ne zastarijevaju.
Ministar se tijekom izlaganja otvoreno osvrnuo i na gorući problem s kojim se domaći zatvorski sustav već dulje vrijeme suočava, a to je ozbiljan nedostatak smještajnih kapaciteta. Službeni podaci pokazuju da u hrvatskim kaznionicama, zatvorima i odgojnim ustanovama trenutačno ima oko 4.000 raspoloživih mjesta, dok je u isto vrijeme slobode lišeno između 4.900 i 5.000 osoba. Iako to nije popularno javno priznati, Habijan je istaknuo kako je riječ o nezaobilaznoj činjenici te je potvrdio da je država već pokrenula konkretne projekte i investicije kako bi se ovaj logistički problem što žurnije riješio u korist funkcionalnosti novog, strožeg pravosudnog sustava.