Kruh poveći u privatnoj pekarnici je 1.5 eura, a rezani “ficlek” od jedva 600 grama, doduše kukuruzni (kao da je to delikatesa), je oko 2, 5 eura u supermarketima koji bi trebali biti jeftiniji po normalnoj logici. Bijeli, “sandwich”, pak je s 1.39 skočio na 1.69 eura u mjesec dana. Čokolada od 300 grama u Njemačkoj je 2.5 eura, a u Čakovcu (i ne samo u Čakovcu) je 4.99. Upravo zbog takve (ne logike) netko se osjetio reći dosta, makar simbolički, i pokrenuti inicijativu na fejsbuku, koja se iz virtualnog prelila u stvarni svijet i postala tema tjedna.
Nije raspredanje
Iako sumnjičavi u matematički uspjeh, kao i u uspjeh samog bojkota, jer netko će uvijek morati u kupnju bilo kojeg dana, sugovornici portala Radija 105, mahom Međimurci, slažu se da će imati psihološki odjek kod trgovaca, dobavljača i proizvođača.
Nije to više puko raspredanje, nego postavljenje matematičkih pitanja.
– Meni nije jasno, kako u Njemačkoj ili Austriji jedan proizvod košta skoro i 200 posto jeftinije, primjerice vodica za ispiranje usta, nego kod nas, ako znamo da je i radna snaga u Njemačkoj skuplja, kao i energenti, a kod nas je sve jeftinije – od radne snage koja radi za “crkavicu”, do goriva i ostalih energenata. Mene ne zanima trgovačko opravdanje da su krivi proizvođači, ili naša Vlada, jer s poluinformacijama udaraju nas kao ping-pong lopticu o zid. Ako pak je riječ o PDV-u, u redu, odbijte 25 posto, što je s ostalih 175 posto skuplje cijene – govori nam Igor, otac malodobnog djeteta koji sa suprugom ima relativno normalna primanja, kako sam kaže.
– Zamislite kako je tek penzionerima koji su sami, stari, bolesni – negoduje jasno.
Psihološka važnost za kupce
Ne misli da će bojkot od jednog dana protiv visokih cijena odmah nešto promijeniti, ali je važan zbog podizanja svijesti građana i društva da imaju pravo negodovati.
Vlada, kaže, ne može na slobodnom tržištu određivati cijene, iako je intervenirala u cijene najosnovnijih namirnica (jaja, piletina, kruh, dječje potrepštine…), trgovci se pravdaju da imaju malu maržu (od 4 posto, mada podaci govore i do 40 posto, pa i više), da ih ucjenjuju proizvođači, a ovi pak da ih ucjenjuju trgovci.
O cijeloj akciji oglasio se Dražen Oreščanin, član Nadzornog odbora udruge Glas poduzetnika – mjere i reforme za Hrvatsku 2.0, kazujući da je bojkot sulud i da se neće ništa postići time, jer su za visoke cijene krivi skupa država, korupcija, odlazak mladih, skupa (!?) radna snaga, veliko opterećenje porezima i davanjima…
“Ja ću u petak normalno ići u kupovinu po namirnice za vikend. Ne pada mi na pamet podržavati ovaj suludi bojkot, a to je i stav Udruge Glas poduzetnika – mjere i reforme za Hrvatsku 2.0. – javno je svoj stav o bojkotu iznio Dražen Oreščanin.
Nazivati kupce i njihova legitimna pitanja zašto plaćamo skuplje od bogatijih društava suludim, u najmanju je ruku uvredljivo.
Tako misle i Međimurci.
Razna opravdanja
– Znam da jedan dan neće napraviti štetu trgovcima, ali ako je to glupost i nema smisla, zašto onda interesne skupine danima preko svojih megafona iz raznih udruga ili kroz usta svakojakih ekonomista govore da to nema smisla – kaže Petar iz Nedelišća. Neću iz inata danas kupovati, odlučan je.
– Ne volim kad me prave budalom. Možda nisam stručnjak za mikro i makroekonomiju, ali nisam ni budala. Ako se uspoređuju s Njemačkom, pa kažu da imaju veći broj kupaca, po zakonu velikih brojki, zašto je onda Slovenija jeftinija koja ima manje stanovnika? Lendava mi je na 20 kilometara, a jeftinija mi je. Toliko ljudi prijeđu autom svaki dan u Zagrebu samo da odu na posao i da djecu pokupe iz škole i vrtića. Ako je njima do velike zarade da bi uprava sebi dijelila bonuse, nemam ništa protiv. Ali i meni su dragi euri, pa ću sada više paziti. U Lendavi je jeftinije, a oni radnika na 30 sati tjedno u dućanu plaćaju 1000 eura neto. A koliko ovdje plaćaju radnike u trgovinama na puno radno vrijeme? Tako je bilo prije skoro dvije godine, sad je plaća tim radnicima u Sloveniji sigurno viša. Istranima i Riječanima blizu je Italija, Goranima, Zagrepčanima, Varaždincima i Međimurcima blizu je Slovenija, Podravcima i Slavoncima Mađarska, a Posavljacima i Siščanima BiH, pa nek si divljaju s cijenama – naglas razmišlja Žarko.
Slovenija je tu, kao i Austrija
U vlak nezadovoljstva građana zvani bojkot žele se utrpati i političke stranke, od vladajuće do oporbe, sindikalisti, PR stručnjaci.
Ako trgovački lanci zarađuju čistog profita od 30.000 do 43.000 eura na mjesec po poslovnici, matematika kaže da im nije baš teško. Jasno, smisao je kapitala da se oplodi, ali da su te svote malene, nisu.
Umirovljenici, najugroženija skupina, već najavljuju višednevne bojkote trgovačkih lanaca i određenih proizvoda.
Ljudi će morati kupovati hranu, samo je pitanje od koga i po kojoj cijeni. Ako trgovci gledaju u cent, nije čudo da će i kupci gledati u svoj euro.
Uostalom, Slovenija je blizu, a ni Austrija nije daleko. Isplatit će se kroz godinu potegnuti po jeftiniju nabavu.
Milanović upozorava: Nismo dugo svjedočili ovakvom divljanju cijena
Sever: Bojkot trgovina jedini pravi lijek u borbi protiv visokih cijena
Oporba podržava bojkot trgovina, no glavnog krivca za inflaciju vidi u Vladi
