Gotovo cijelo stoljeće kip „Srce Isusovo“, djelo poznatog međimurskog pučkog umjetnika Florijana Andrašeca, bio je dio jedne kuće u središtu Gardinovca. Kada je stara kuća postala toliko dotrajala da ju više nije bilo moguće sačuvati, sačuvan je vrijedan kip. Općina Belica preuzela ga je na čuvanje, a nakon obnove svoje će novo mjesto pronaći upravo ondje gdje pripada – u Etno kući Gardinovec.
Vrijedan dio kulturne i pučke baštine Gardinovca nije nestao zajedno sa starom kućom na kojoj se nalazio gotovo cijelo stoljeće.
Kip „Srce Isusovo“, djelo poznatog međimurskog kantora, pučkog pjesnika, skladatelja, koreografa i kipara Florijana Andrašeca iz Dekanovca, spašen je sa stare kuće u Gardinovcu te će nakon obnove biti trajno sačuvan u Etno kući Gardinovec.
Kip je nastao između 1921. i 1928. godine, što znači da Gardinovec čuva djelo staro približno jedno stoljeće.
Stara kuća nije se mogla spasiti, ali kip jest
Kip se desetljećima nalazio na pročelju stare kuće u središtu Gardinovca.
Kuća je s vremenom došla u toliko loše stanje da je više nije bilo moguće kvalitetno obnoviti te je predviđena za uklanjanje. Obitelj Strahija zato je u kolovozu odlučila skinuti kip s pročelja i predati ga na čuvanje Općini Belica, čime je spriječeno da zajedno s kućom nestane i ovaj vrijedan trag lokalne povijesti.
Kip je sada premješten uz Etno kuću u Gardinovcu, gdje se radi na njegovoj obnovi i očuvanju.
Andrašecovo „Srce Isusovo“ gotovo stoljeće čuvalo Gardinovec
Kip je visok oko 160 centimetara, a Isus je prikazan u plavoj haljini i crvenom plaštu. Ispod kipa nalazio se i natpis:
„Srce Juzuševo, blagoslovi naš dom!“
Ta je poruka gotovo cijelo stoljeće bila dio vizure Gardinovca, zbog čega kip za mještane ima vrijednost koja nadilazi samu njegovu starost.
Novo mjesto pronašao u kući koja čuva stari Gardinovec
Teško bi se za ovaj kip moglo pronaći simboličnije novo mjesto.
Etno kuća Gardinovec svečano je otvorena 28. lipnja 2026. godine u sklopu Dana Općine Belica, nakon obnove koju je provela Općina. Sama kuća stara je više od jednog stoljeća i nekada je bila obiteljski dom, a danas služi očuvanju uspomena na nekadašnji način života međimurskih obitelji.
U njoj su svoje mjesto već pronašli stari ormari, komode, narodne nošnje, zipka, šivaći stroj, vojnički kovčeg, sveti kutak i brojni drugi predmeti koji prikazuju svakodnevicu nekadašnjih generacija.
Velik dio građe godinama su prikupljali članovi Udruge građana Gardruža Gardinovec, skupljajući stare predmete, alate, namještaj, odjeću i posteljinu kako bi sačuvali uspomene na život svojih predaka.
Od pročelja stare kuće do trajnog mjesta u lokalnoj baštini
Upravo zato preseljenje Andrašecova „Srca Isusova“ u Etno kuću Gardinovec ima posebno značenje.
Kuća na kojoj je kip gotovo stotinu godina stajao nije mogla biti sačuvana, ali dio njezine povijesti jest. Zahvaljujući obitelji Strahija i Općini Belica, kip je spašen, premješten i sada se obnavlja kako bi ostao sačuvan i za buduće generacije.
Umjesto da nestane rušenjem stare kuće, djelo Florijana Andrašeca tako započinje novo poglavlje upravo u prostoru čija je osnovna svrha čuvati povijest, tradiciju i uspomene Gardinovca.
Kip koji je gotovo cijelo stoljeće bio dio jedne gardinovečke kuće sada postaje dio zajedničke baštine cijelog mjesta – i nastavlja svoju priču u Etno kući Gardinovec.
