Hrvatski sabor izglasao je opsežne izmjene Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, čime je domaće zakonodavstvo u potpunosti usklađeno s novim europskim Paktom o migracijama i azilu. Glavni cilj ovog zakonskog paketa je drastično smanjenje zlouporaba sustava azila te suzbijanje takozvanih sekundarnih kretanja migranata unutar Europske unije. Za uvođenje znatno učinkovitijih instrumenata nadzora i strožeg upravljanja prihvatom glasovala su 83 saborska zastupnika, dok je njih 33 ostalo suzdržano prilikom izjašnjavanja.
Novi zakonski okvir donosi znatno postroženje općih kriterija za odobravanje međunarodne zaštite. Između ostalog, državi se sada zakonski regulira mogućnost jasnog ograničavanja slobode kretanja tražiteljima azila i strancima u transferu, i to u specifičnim situacijama kada to nalažu razlozi javnog reda ili kada je potrebno spriječiti samovoljno napuštanje službenih prihvatilišta. Također, precizno se uređuje i automatizirani prestanak važenja međunarodne zaštite u svim slučajevima kada pojedinac predstavlja ozbiljnu i izravnu prijetnju za hrvatsko društvo ili nacionalnu sigurnost.
Biometrijski nadzor od šeste godine i nova Eurodac pravila
Važan dio zakonskih izmjena odnosi se na tehničko usklađivanje s europskim sustavom Eurodac, koji služi za prikupljanje, obradu i brzu razmjenu podataka. Prema novim pravilima, sustav će obuhvaćati unos i detaljnu pretragu fotografija te otisaka prstiju za sve migrante starije od šest godina. Ova mjera se u javnosti ističe kao ključan mehanizam zaštite u slučajevima razdvojenosti djece od obitelji, ali i kao snažan alat za njihovu zaštitu od međunarodne trgovine ljudima i svakog oblika ekonomskog ili seksualnog iskorištavanja. Kada je riječ o maloljetnicima bez pratnje, uzimanje osjetljivih biometrijskih podataka obavljat će isključivo posebno osposobljeni i licencirani službenici.
Zakon uvodi i zajedničku europsku listu sigurnih zemalja podrijetla, a znatno se osnažuju i takozvana dublinska pravila kroz uvođenje mnogo bržih procedura i kraćih rokova za transfere u one države članice u kojima pojedina osoba mora proći specifičan postupak. Na razini Europske unije uspostavlja se i obvezni mehanizam solidarnosti koji uključuje premještanje tražitelja azila, izravne financijske doprinose i druge oblike potpore za one države članice koje se prve nalaze pod snažnim migracijskim pritiskom na vanjskim granicama.
Obvezna granična procedura i učenje hrvatskog jezika pod prijetnjom gubitka prava
Jedna od najrigoroznijih novosti je uvođenje obvezne granične procedure azila na samoj granici za sve one tražitelje koji pokušaju obmanuti nadležna tijela iznošenjem lažnih informacija, koji predstavljaju ugrozu za sigurnost ili pak dolaze iz zemalja s pragom odobrenja azila manjim od 20 posto. Usporedo sa strožim ulaskom, država uvodi i potpuno nova pravila za integraciju onih koji zaštitu dobiju. Ostvarivanje i konzumacija socijalnih prava za azilante i strance pod supsidijarnom zaštitom bit će izravno uvjetovani njihovim aktivnim sudjelovanjem u obveznim integracijskim programima.
Stranci s odobrenim statusom imat će stroge obrazovne rokove:
-
Ispit iz znanja hrvatskog jezika na bazičnoj razini A1 moraju položiti u roku od jedne godine od dana stjecanja statusa,
-
Napredniju razinu A2 dužni su uspješno položiti u roku od tri godine.
Novi sustav uspostavlja i interni mehanizam za kontrolu same kvalitete prihvata unutar prihvatilišta, što je usklađeno sa službenim smjernicama Europske agencije za azil. Dok se s jedne strane zadržanim tražiteljima jačaju procesna jamstva i omogućava lakši pristup neovisnim organizacijama koje se bave pravima tražitelja, zakon donosi i jednu veliku institucionalnu promjenu na domaćem terenu. Predstavnici UNHCR-a ili drugih organizacija za ljudska prava moći će sudjelovati u postupcima isključivo kada Ministarstvo unutarnjih poslova procijeni da je to nužno i u interesu samog tražitelja, dok pravnici iz civilnih udruga više neće moći pružati pravnu pomoć u području međunarodne zaštite.
