Dubrovnik je ove nedjelje na dostojanstven način zaokružio proslavu svog najvažnijeg blagdana. Hodočašćem i svetom misom na Gorici svetog Vlaha, a potom i tradicionalnim ceremonijalom ispred Parčeve crkve, službeno je zatvorena još jedna Festa. Svečanost zatvaranja započela je ranojutarnjom budnicom Dubrovačkih trombunjera, čiji su plotuni označili početak procesije s gradskim barjacima prema povijesnom brdu iznad grada. Na tom je simboličnom mjestu misno slavlje predvodio fra Tomislav Šanko, gvardijan samostana Male braće, koji je u nadahnutoj propovijedi podsjetio na duboki smisao žrtve i vjere.
Fra Tomislav Šanko se u svom obraćanju vjernicima osvrnuo na život svetog Vlaha, istaknuvši kako je upravo u trenucima progonstva i muke njegova ljubav zasjala najsjajnijim sjajem. Poručio je kako Bog ljudske križeve i teškoće vidi kao priliku da čovjek nauči više voljeti i postane “više Božji”. Naglasio je kako ljepota same Feste ne bi trebala ostati samo na vanjskom sjaju, već joj je cilj produbiti ljudsku ljubav i proširiti srce svakog pojedinca kako bi postao bolji čovjek. Prema njegovim riječima, pravi kršćanski put je težak, ali onaj tko ga istinski slijedi pretvara sudbinu bližnjega u vlastitu, što je i temeljna poruka dubrovačkog zaštitnika.
Vrhunac ceremonije dogodio se točno u podne ispred zborne crkve svetog Vlaha u povijesnoj jezgri. Nakon prigodnog govora rektora don Ivice Pervana, festanjuli Maro Čoić i Niko Prokurica polako su spuštali svečev barjak sa standala uz zvuke svečane Himne svetom Vlahu. Taj emocionalni trenutak za sve Dubrovčane označava službeni završetak proslave, a odmah potom podignuta je državna zastava uz intonaciju hrvatske himne. Time je Grad još jednom pokazao neraskidivu vezu između svoje duhovne zaštite i nacionalnog identiteta, čuvajući običaje koji stoljećima definiraju slobodarski duh Dubrovnika.
Festa svetoga Vlaha, koja je od 2009. godine pod zaštitom UNESCO-a kao nematerijalna svjetska kulturna baština, i ove je godine okupila tisuće vjernika i štovatelja tradicije. Od samog otvaranja na Kandeloru, preko središnje procesije Stradunom u kojoj su se nosile moći dubrovačkog Parca, pa sve do današnjeg hodočašća, Grad je disao s jednim ciljem – očuvanjem zavjeta danog svecu koji ga u ruci drži već više od tisućljeća. Iako su barjaci sklopljeni, duh proslave ostaje u dubrovačkim ulicama sve do veljače iduće godine.
