Situacija u romskim naseljima Međimurske županije (uključujući Kuršanec, Pribislavec, Parag i druga) izmiče kontroli zbog nekontroliranog razmnožavanja i zlostavljanja pasa koji slobodno lutaju ulicama. Problem je dosegao kritičnu točku, a nadležne službe i lokalne zajednice na izmaku su snaga, upozoravaju iz skloništa za životinje Prijatelji iz Čakovca.
Sustav ne funkcionira: Preko 900 pasa izvučeno od 2018.
Djelatnici skloništa, uz podršku komunalnih redara i policije, prije nekoliko dana ponovno su intervenirali u romskom naselju Kuršanec, gdje su u samo jednoj akciji zbrinuli čak 37 pasa. Od 2018. godine, kada je na snagu stupila obveza kastracije pasa, iz romskih naselja izvučeno je više od 900 pasa.
“Mnogi su uzeti s istih adresa kao i prije, ali stanovnici stalno dovlače nove pse. Tvrde da ih ‘imaju odmalena’, no nisu ih cijepili, očistili od parazita, mikročipirali niti kastrirali”, navodi Aleksandra Hampamer iz čakovečkog skloništa.
Dodatni problem stvara činjenica da nečipirani psi iz drugih općina često završe upravo u romskim naseljima, s obzirom na to da se Romi javljaju na oglase gdje se nude štenci. Bez koordinirane i redovite kontrole mikročipiranja u cijeloj županiji, broj pasa u romskim naseljima i dalje nekontrolirano raste.
Nedodirljivi prekršitelji: Zakon je mrtvo slovo na papiru
Unatoč stalnim kontrolama komunalnih redara, veterinarske inspekcije i policije te izdavanju prekršajnih naloga i optužnih prijedloga, zakoni se u romskim naseljima izuzetno teško provode.
“Kazne se ne mogu naplatiti jer su prekršitelji najčešće korisnici socijalne pomoći, pa sudske odluke ostaju mrtvo slovo na papiru,” pojašnjava Aleksandra Hampamer.
Dok se drugdje u Hrvatskoj građani kažnjavaju sa 150 eura jer psa ne drže na povodcu, u romskim naseljima psi lutaju bez nadzora, necijepljeni, nekastrirani i zlostavljani, često s teškim lomovima, uraslim lancima i zaraznim bolestima. Procjenjuje se da iz ovih naselja godišnje treba zbrinuti između 400 i 500 pasa, što ne bilježi nijedna druga hrvatska županija.
Snježana Klopotan Kačavenda iz udruge Prijatelji životinja upozorava da je sav trud skloništa samo “gašenje požara žličicom vode”. Ističe sramotnu i nedopustivu činjenicu da službene osobe, zbog straha od nasilja, ne mogu ući u romska naselja bez policijske pratnje. “Sustav time šalje poruku da se zakon primjenjuje selektivno, a to razara povjerenje u institucije”, dodaje Klopotan Kačavenda.
Država mora hitno reagirati
Lokalne zajednice i udruga koja vodi sklonište godinama ulažu stotine tisuća eura u zbrinjavanje i kastraciju, ali njihovi su resursi ograničeni. Sklonište u Čakovcu nosi glavni teret, a svaka nova akcija zbrinjavanja znači odgodu pomoći drugim psima u potrebi.
Iz udruge Prijatelji životinja poručuju da problem nadilazi okvire jedne županije i da je riječ o državnom problemu. Pozivaju nadležne institucije da osmisle i provedu učinkovite mehanizme kontrole, nadzora i sankcioniranja.
“Država ne smije tolerirati da postoje područja u kojima se zakoni ne provode kao drugdje u Hrvatskoj. Potrebna je koordinirana akcija svih resora, od ministarstava poljoprivrede i socijalne politike do unutarnjih poslova, kako bi se uspostavili red, odgovornost i jednaki uvjeti za sve građane,” zaključuju Prijatelji životinja, naglašavajući da samo zakoni koji vrijede jednako za sve mogu jamčiti pravnu sigurnost i povjerenje u institucije.
