Danas, 5. kolovoza, Hrvatska ne slavi samo jedan praznik, već dva duboko povezana i neraskidiva dana koja određuju tko smo. Prvi je Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, dan koji simbolizira vrhunac borbe za slobodu. Drugi je Dan hrvatskih branitelja, dan posvećen ljudima koji su tu pobjedu ostvarili. Ova dva praznika su jedno sjećanje – sjećanje na pobjedu koja je izvojevana, ali i na cijenu koja je za nju plaćena.
U rano jutro 4. kolovoza 1995. godine, počeo je dan koji je trajno promijenio tijek naše povijesti. Bilo je to jutro kada su hrvatski branitelji krenuli u akciju, ostavljajući iza sebe sve što im je bilo drago. U tim trenucima, obični ljudi, očevi, sinovi, braća, znali su da je na njima teret povijesti. Njihova hrabrost nije bila bez straha, ali je njihova ljubav prema domovini bila veća od bilo kakvog straha.
Dok se danas prisjećamo pobjede, misli nam se vraćaju na te dane ispunjene neizvjesnošću. Svaki oslobođeni grad, svaki povratak kući, svaki odahnuti uzdah nakon oslobođenja bio je praćen emocijama koje se ne mogu opisati riječima. No, iza slavljeničkih povika i suza radosnica, krije se i tuga. To je tuga za onima koji nisu dočekali slobodu. Za onima koji su položili svoj život na oltar domovine. Za obiteljima čiji se životi zauvijek promijenili.
Dan hrvatskih branitelja prilika je da se sjetimo upravo njih. Njihove žrtve nisu bile uzaludne. One su temelj na kojem danas gradimo našu Hrvatsku. Dok uživamo u miru i slobodi, moramo znati da su za to zaslužni naši branitelji. Zato je danas, uz slavlje, jednako važno osjećati zahvalnost i sjetu.
Dva praznika, jedno sjećanje. Neka nam to bude vječni podsjetnik da se sloboda ne smije uzimati zdravo za gotovo. Neka nam to bude obveza da gradimo bolju budućnost, u spomen na sve one koji su nam je omogućili. Danas dišemo u slobodnoj Hrvatskoj, zahvaljujući njihovoj hrabrosti i žrtvi. I na tome im moramo vječno biti zahvalni.
