U Hrvatskoj su tijekom protekle godine prijavljene 63 sumnje na nuspojave nakon provedenih cijepljenja, što predstavlja značajan pad u odnosu na godinu prije kada su evidentirane 83 prijave. Podaci iz Registra nuspojava cijepljenja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) pokazuju da je broj prijava smanjen za oko četvrtinu. Važno je naglasiti da velika većina prijava opisuje očekivane i kratkotrajne reakcije koje prolaze spontano i bez ikakvih trajnih posljedica za zdravlje pacijenata.
Stručnjaci iz HZJZ-a napominju kako službeni broj prijava ne odražava stvarnu učestalost nuspojava u populaciji. Razlog tomu leži u činjenici da građani i zdravstveni djelatnici blage nuspojave, poput kratkotrajne boli na mjestu primjene ili blago povišene tjelesne temperature, u pravilu uopće ne prijavljuju. Sam sustav registracije primarno služi kao sigurnosni mehanizam za rano otkrivanje neočekivanih zdravstvenih promjena ili neuobičajenog grupiranja specifičnih simptoma koji bi zahtijevali hitnu istragu. Također, slika o nuspojavama ne obuhvaća cjepiva protiv bolesti COVID-19, s obzirom na to da se ti podaci zbog specifičnosti pandemijskog praćenja analiziraju u posve zasebnim izvješćima.
Struktura prijava prema vrsti cjepiva i najčešći simptomi
Od ukupnog broja zaprimljenih dojava, 27 prijava odnosilo se na cjepiva koja su dio službenog Programa obveznog cijepljenja, dok se preostalih 36 prijava odnosilo na cjepiva izvan tog obveznog okvira. Uočeno je da se najveći broj pojedinačnih prijava odnosio na devetovalentno cjepivo Gardasil 9, koje se koristi za zaštitu od humanog papilomavirusa (HPV). Zabilježeno je 15 prijava nakon samostalne primjene ovog cjepiva te dodatnih šest prijava kada se ono primjenjivalo istodobno s cjepivom protiv difterije, tetanusa i dječje paralize. Pacijenti su nakon Gardasila najčešće prijavljivali lokalno crvenilo, oticanje, koprivnjaču, mučninu i prolaznu vrtoglavicu. Zabilježen je i jedan izolirani slučaj sumnje na epileptični napad neposredno nakon cijepljenja, koji je zbog kratkotrajnog gubitka svijesti zahtijevao dodatno medicinsko praćenje, no bez dugotrajnih komplikacija.
Kada je riječ o obveznom programu za najmlađe, nakon cjepiva protiv ospica, zaušnjaka i rubele (MO-PA-RU) zabilježeno je šest prijava, uz dodatne četiri priopćene pri istodobnoj primjeni s cjepivom protiv dječje paralize. Simptomi su uglavnom uključivali osip i povišenu temperaturu, uz po jednu sumnju na postvakcinalne ospice i zaušnjake. HZJZ umiruje javnost i navodi da su takve nuspojave iznimno rijetke, imaju blagu kliničku sliku i ne čine osobu zaraznom za okolinu. Kod primjene kombiniranih šestovalentnih cjepiva, koja štite dojenčad od šest različitih bolesti, zabilježeno je pet reakcija. One su se uglavnom očitovale kroz opsežnije lokalne otekline veće od pet centimetara, nemir i prolaznu razdražljivost djeteta. Sve navedene reakcije uspješno su se povukle uz primjenu standardnih hladnih obloga ili lijekova za snižavanje temperature.
Golemi povijesni uspjeh cijepljenja i izazov opadajućih obuhvata
Unatoč povremenim sumnjama na nuspojave, dugoročni epidemiološki podaci jasno demonstriraju nezamjenjivu ulogu imunizacije u javnom zdravstvu. Zahvaljujući desetljećima sustavnog provođenja cijepljenja djece, ospice, rubela, difterija i dječja paraliza službeno su eliminirane iz Hrvatske. Trajni domaći prijenos ovih opasnih bolesti više ne postoji, a obolijevanje od zaušnjaka smanjeno je za nevjerojatnih 99 posto. Slični iznimni rezultati zabilježeni su i kod obolijevanja od akutnog hepatitisa B te tuberkuloze, čija je učestalost u populaciji suzbijena za više od 96, odnosno 98 posto. Jedina iznimka u ovom pozitivnom trendu ostaje hripavac, koji se zbog slabljenja imuniteta tijekom godina i dalje ciklički pojavljuje u formi epidemijskih valova.
Ipak, epidemiolozi upozoravaju na potencijalne dugoročne probleme zbog primjetnog pada cijepnog obuhvata pri docjepljivanju. Dok obuhvat novorođenčadi i dojenčadi u prvoj godini života i dalje drži stabilne i visoke vrijednosti između 90,9 i 95,5 posto, problemi nastaju u kasnijoj dobi. Tako je prvom dozom cjepiva protiv ospica obuhvaćeno 90,1 posto djece, dok taj postotak pri upisu u prvi razred osnovne škole pada na 89,4 posto. Još lošiji rezultati uočeni su kod docjepljivanja protiv difterije, tetanusa i hripavca, gdje obuhvat u šestoj godini života iznosi tek 86,6 posto. Najveći deficit odgovornosti bilježi se među odraslom populacijom; naime, među šezdesetogodišnjacima predviđenima programom, protiv difterije i tetanusa cijepilo se svega 29,9 posto osoba. HZJZ kontinuirano apelira na važnost održavanja visokih cijepnih obuhvata jer je to jedini jamac očuvanja kolektivnog imuniteta i sprječavanja povratka zaboravljenih smrtonosnih bolesti.