Općina Belica i ove je godine bila središte očuvanja međimurske baštine zahvaljujući inicijativi Kluba branitelja Domovinskog rata HOS Belica. Čuvanje i paljenje vuzmenke tradicija je koja duboko povezuje mještane, a ovogodišnja je proslava bila poseban podsjetnik na običaje koji su krasili ovo mjesto prije nekoliko desetljeća. Unatoč promjenjivim vremenskim uvjetima, duh zajedništva okupio je brojne obitelji i prijatelje oko tradicionalnog uskrsnog krijesa.
Autentična rekonstrukcija: Samo prirodni materijali bez plastike i gume
Glavni cilj ovogodišnje inicijative bio je izrada vuzmenke kakva se u Belici podizala sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća. Članovi kluba inzistirali su na autentičnosti, pa je konstrukcija izrađena isključivo od prirodnih materijala – jalsi i „kitja“. Ovakav pristup, bez korištenja plastike ili gume, u potpunosti poštuje ekološke standarde i stare običaje predaka, čime je vuzmenka postala vjerodostojan simbol međimurskog identiteta.
Izradu su predvodili iskusni članovi udruge i branitelji generacije 60+, među kojima su Josip Sermek, Josip Habijan Đus, Željko Jakovac, Vlado Kolar, Josip Šarić, Kolarić Žiža, Damir Taradi i Alojz Šafarić. Njihov trud osigurao je da se znanje o gradnji konstrukcije prenese i na mlađe generacije koje su se pridružile proslavi.
Od „cvrtja“ do bogate trpeze: Evolucija uskrsnih običaja
Iako su se nekada uz vuzmenku pekla samo jaja i pripremalo tradicionalno „cvrtje“, današnji su običaji u Belici postali još bogatiji. Uz nezaobilazna jaja, na jelovniku su se našle domaće kobasice, a supruge članova udruge ove su godine pripremile impresivnu kajganu od čak 50 jaja. Mirisi tradicionalnih jela i pucketanje vatre stvorili su atmosferu ispunjenu smijehom i razgovorom, što je i osnovna bit ovog blagdanskog okupljanja.
Simbol zajedništva i očuvanja lokalne baštine
Vuzmenka u Belici predstavlja mnogo više od samog blagdanskog običaja; ona je simbol povezanosti i dubokog poštovanja prema korijenima. Klub branitelja HOS Belica ovim projektom pokazuje važnost očuvanja lokalnog identiteta u modernim vremenima. Tradicija tako ostaje živi podsjetnik da se kulturna baština čuva zajedničkim radom i otvorenim srcem, bez obzira na izazove poput jakog vjetra koji je ove godine diktirao visinu same vuzmenke.
