Međimurje je posljednjeg dana godine ostalo bez jedne od svojih najistaknutijih kulturnih i prosvjetnih djelatnica. U dubokoj tuzi javljamo da je preminula Vera Zemunić, žena čiji je životni put bio neraskidivo vezan uz njezino rodno Međimurje, prosvjetni rad i nesebičnu ljubav prema domaćoj riječi.
Vera Zemunić ostavila je neizbrisiv trag kao dugogodišnja učiteljica i pedagoginja, odgajajući generacije mladih Međimuraca i učeći ih važnosti obrazovanja, ali i poštovanju prema vlastitim korijenima. Njezin rad u učionici bio je prožet toplinom, strpljenjem i mudrošću, po čemu će je pamtiti brojni učenici i kolege.
Čuvarica međimurskog identiteta
Osim prosvjetnog rada, Vera je bila poznata kao vrsna autorica i pjesnikinja. Njezini stihovi, često pisani na dragom joj kajkavskom narječju, odisali su dubokom emocijom, ljubavlju prema zavičaju i razumijevanjem malog čovjeka. Kroz svoje književno stvaralaštvo neumorno je promovirala međimurski identitet, čuvajući od zaborava običaje i ljepotu međimurskog govora.
Autorica je brojnih zbirki, među kojima se posebno ističu:
-
“Kaj je negda bilo” – zbirka koja vjerno oslikava običaje i život međimurskog sela.
-
“Međimurski spomenki” – poetski zapisi o ljudima i događajima koji su oblikovali naš kraj.
- “Srce na dlanu” – zbirka u kojoj progovara o univerzalnim ljudskim vrijednostima i ljubavi.
Bila je aktivna sudionica kulturnog života Međimurja, rado viđena na književnim večerima i manifestacijama gdje je svojom pojavom i riječima širila optimizam i zajedništvo.
Odlazak Vere Zemunić veliki je gubitak za kulturnu i akademsku zajednicu našega kraja. Njezin doprinos očuvanju baštine i obrazovanju ostat će trajni spomenik njezinu radu i ljubavi prema “horvatskom cvetnjaku”.
Obitelji, prijateljima i svima koji su je poznavali upućujemo iskrenu sućut.
Posljednji ispraćaj Vere Zemunić održat će se u petak, 2. siječnja 2026. godine, u 14:00 sati na gradskom groblju u Mihovljanu.
