Na Županijskom sudu u Zagrebu nastavljeno je suđenje u jednoj od najznačajnijih antikorupcijskih afera posljednjih godina, u kojoj se na optuženičkoj klupi nalaze bivši visokopozicionirani državni dužnosnici. Postupak obuhvaća bivše ministre Darku Horvatu, Tomislavu Tolušiću i Josipu Aladroviću te bivšeg potpredsjednika Vlade Borisu Miloševiću, koje USKOK tereti za niz nepravilnosti povezanih sa sumnjivom dodjelom državnih potpora i nezakonitim zapošljavanjem. Fokus današnjeg ročišta usmjeren je na svjedočanstva koja bi trebala rasvijetliti način na koji su se odabirale tvrtke za financiranje i jesu li pritom kršeni službeni protokoli.
Svjedočenja o spornim potporama i poduzetničkim vezama
Ključni dio dokaznog postupka odnosi se na iskaz poduzetnika Ivana Kosa, vlasnika tvrtki Dors projekt i Eko Kotor. Istražitelji sumnjaju da navedene tvrtke nisu zadovoljile formalne uvjete propisane natječajem, no unatoč tome su primile značajna sredstva iz državnog proračuna. Uz Kosa, pred sudom se pojavio i Dario Friščić, načelnik Kotoribe, čija se uloga u postupku preispituje zbog povezanosti s navedenim tvrtkama i potencijalnog utjecaja na proces dodjele potpora na lokalnoj i nacionalnoj razini.
Ova svjedočenja trebala bi potvrditi ili opovrgnuti sumnje da se pri dodjeli sredstava radilo o političkom pogodovanju umjesto o objektivnom bodovanju prijavljenih projekata. USKOK nastoji dokazati da su optuženi ministri i potpredsjednik Vlade koristili svoj autoritet kako bi osigurali financijsku korist točno određenim subjektima, zanemarujući pritom pravila transparentnosti i jednakosti svih sudionika natječaja.
Upozorenja stručnih službi i ignoriranje pravila
Posebnu težinu suđenju daju iskazi onih koji su bili unutar samog sustava u vrijeme spornih događaja. Među njima se ističe Damir Kaufman, bivši glavni tajnik Ministarstva gospodarstva, koji je u svom iskazu naveo kako je izravno upozorio ministra Horvata na nužnost poštivanja pravila. Kaufman je tvrdio da je sugerirao ili striktno pridržavanje postojećih kriterija ili, u slučaju da su oni neadekvatni, raspisivanje potpuno novog natječaja.
Činjenica da su upozorenja stručnih službi navodno ignorirana ključna je za tezu optužbe o namjernom kršenju zakona. Nastavak suđenja trebao bi donijeti nove detalje o tome tko je sve sudjelovao u kreiranju popisa “povlaštenih” dobitnika potpora te jesu li takve odluke bile plod izoliranih dogovora ili šireg sustavnog problema unutar tadašnje izvršne vlasti.

