Danas kršćani diljem svijeta slave Uskrs, svoj najveći blagdan kojim se obilježava središnji događaj kršćanstva – Kristovo uskrsnuće od mrtvih. Ovaj blagdan simbolizira pobjedu života nad smrću, a spomen na taj povijesni čin slavi se svečanim misama koje u katedralama i većim gradovima tradicionalno predvode nadbiskupi i biskupi. Slavlje je započelo još noćas vazmenim bdijenjem, koje mnogi vjernici i teolozi smatraju najbogatijim i najsvečanijim liturgijskim obredom u Crkvi. Po uzoru na najranije kršćanske zajednice, vjernici su proveli uskrsnu noć u bdijenju, čitanju biblijskih tekstova i molitvama, iščekujući ponovni dolazak Gospodnji.
Blagdan Uskrsa specifičan je po tome što se ne slavi svake godine u isto vrijeme. On se određuje prema lunarnom kalendaru i slavi se u prvu nedjelju nakon prvoga proljetnoga punog mjeseca. Budući da se taj uštap može dogoditi u širokom rasponu, Uskrs se uvijek smješta unutar vremena između 22. ožujka i 25. travnja. Podrijetlo blagdana duboko je ukorijenjeno u židovskoj Pashi, pa su u katoličkoj liturgiji i danas snažno prisutni biblijski tekstovi koji podsjećaju na izlazak izabranoga naroda iz egipatskoga ropstva i prelazak preko Crvenoga mora.
Kroz povijest su se razvijale razne prakse, pa je tako još od trećeg stoljeća zaživjela tradicija krštenja katekumena upravo u uskrsnoj noći. Od četvrtog stoljeća Uskrs se slavi kroz trodnevlje koje počinje večerom Gospodnjom na Veliki četvrtak, nastavlja se preko Velikoga petka i Velike subote, a svoj vrhunac doseže upravo noćnim bdijenjem. Sama priprema za ovaj blagdan traje četrdeset dana kroz korizmu, koja počinje na Pepelnicu kao vrijeme sjećanja na krsna obećanja i pokoru. Uskrsna nedjelja ujedno označava početak uskrsnoga ciklusa koji traje sve do svetkovine Duhova, dok prvih osam dana nakon blagdana čini uskrsnu oktavu.
U hrvatskoj tradicijskoj kulturi katolički su crkveni obredi isprepleteni s običajima vezanima uz proljetno buđenje prirode. Tijekom Velikog tjedna užurbano se pripremalo za blagdane uređivanjem domova i bojanjem pisanica. Od Velikoga petka, kada bi utihnula crkvena zvona, pa sve do njihova ponovnog oglašavanja na Veliku subotu, mještani su se pozivali na molitvu drvenim čegrtaljkama i škrebetaljkama. Posebno su upečatljivi pučki napjevi i procesije, a strogi post i nemrs završavaju svečanim blagoslovom jela u crkvi. Na sam blagdan obitelji se okupljaju oko blagdanskog stola, a u mnogim su krajevima gorjeli uskrsni krjesovi, poznati kao vazmenke. Već sutra, na Uskrsni ponedjeljak, nakon dugog vremena odricanja ponovno započinje društveni život uz zabavu i zajednička druženja.
