Predsjednik Bloka umirovljenici zajedno (BUZ), Milivoj Špika, uputio je javnu podršku sindikalnom prosvjedu najavljenom za subotu, ali uz ozbiljno upozorenje o dubokim strukturnim razlikama između javnog i privatnog sektora. Ključna teza BUZ-a je da su trenutne prosječne plaće u javnom sektoru, koje se kreću između 1.300 i 1.400 eura, čak 30 do 40 posto više od onih u privatnom sektoru, što vide kao jasan indikator manipulacija i sive ekonomije.
Jaz u plaćama i problem sive ekonomije
Špika upozorava da se golema razlika u primanjima ne događa isključivo zbog veće produktivnosti javne uprave, već prvenstveno zbog prakse u privatnom sektoru gdje se zaposlenici masovno prijavljuju na minimalne plaće. Uzimajući u obzir da izvan javnog sektora radi gotovo 1,5 milijuna ljudi, prostor za ovakve manipulacije je ogroman, što izravno nanosi štetu državnom proračunu i mirovinskom sustavu.
BUZ smatra da je dostizanje obećane prosječne neto plaće od 2.200 eura (što bi poslodavca koštalo oko 3.900 eura bruto) gotovo nemoguće bez korjenite promjene modela obračuna rada. Umjesto fiksnog instituta minimalne plaće, Špika predlaže uvođenje minimalne cijene sata rada po pojedinim djelatnostima i zanimanjima, po uzoru na najrazvijenije članice Europske unije.
Kritika sindikata i položaj umirovljenika
U svom priopćenju BUZ postavlja provokativno pitanje sindikatima: zašto organizatori prosvjeda ne forsiraju rješenja koja bi realno povećala prosjek u privatnom sektoru? Špika sugerira da sindikati, izbjegavajući temu minimalne cijene sata rada, zapravo neizravno drže stranu poslodavcima umjesto da se bore za radnike.
Ipak, BUZ zaključuje da je prosvjed nužan jer su problemi umirovljenika neraskidivo vezani uz probleme radnika. Manje plaće danas znače manje doprinose i mizerne mirovine sutra, zbog čega prosvjed za veća primanja zaslužuje podršku svih građana, a osobito onih s najnižim mirovinama koji su najteže pogođeni trenutnom ekonomskom situacijom.
