U srijedu, 4. ožujka 2026. godine, točno na dan kada bi proslavila svoj 88. rođendan, dvorana Ogranka Matice hrvatske u Čakovcu bila je ispunjena poštovanjem i sjetom. Članovi Ogranka, obitelj te brojni sugrađani okupili su se na svečanoj komemoraciji kako bi proslavili život i djelo Vere Zemunić, dugogodišnje članice koja nas je napustila potkraj 2025. godine. Predsjednik Ogranka, Zoran Turk, otvorio je skup minutom šutnje, istaknuvši kako sjećanje na Veru neće izblijedjeti, prvenstveno zbog njezina nemjerljiva doprinosa svakodnevnom radu i nakladničkoj djelatnosti Matice.
Književna ostavština: Fokus na dječju književnost i pjesništvo
O liku i djelu Vere Zemunić kao književnice govorili su njezini dugogodišnji suradnici i stručnjaci. Dopredsjednik Ogranka Ivan Pranjić osvrnuo se na njezino emotivno pjesništvo i vrijednu memoarsku prozu, dok je prof. dr. sc. Stjepan Hranjec stavio poseban naglasak na njezino stvaralaštvo za najmlađe. Vera Zemunić bila je najistaknutija upravo u dječjoj književnosti, gdje je svojom maštom i pedagoškim pristupom ostavila neizbrisiv trag u odrastanju brojnih generacija. Kako bi njezina riječ nastavila živjeti, najavljeno je uređenje i objava njezine preostale rukopisne ostavštine.
Dirljiva sjećanja obitelji i dužnosnika na životnu radost
Posebno emotivan trenutak komemoracije bio je govor njezine kćeri, Vlaste Škrobar, koja je oslikala portret Vere kao brižne majke i učiteljice koja je istinsku radost pronalazila u radu s djecom. Skupu su nazočili i gradonačelnica Čakovca Ljerka Cividini te župan Međimurske županije Matija Posavec. Oboje su se prisjetili osobnih susreta s gospođom Zemunić, ističući njezinu nevjerojatnu životnu energiju, vedrinu i toplinu kojom je zračila pri svakom susretu, čime je zadužila cijelu lokalnu zajednicu.
Dostojanstven oproštaj uz stihove i glazbu
Događaj je upotpunjen umjetničkim programom koji je odražavao Verinu ljubav prema estetici i riječi. Odabrane stihove njezine poezije interpretirala je Anita Novak, dok je glazbene točke izvela Martina Sabljak, stvarajući dostojanstvenu atmosferu sjećanja. Na samom kraju komemoracije otvorena je knjiga žalosti u koju su brojni okupljeni upisali svoje posljednje poruke zahvalnosti ženi koja je svoj život posvetila prosvjeti, kulturi i književnoj umjetnosti Međimurja.
