Hrvatski sport izgubio je jednu od svojih najznačajnijih i najsvestranijih figura. U 88. godini života preminuo je Zlatko Šimenc, istinski sportski fenomen koji je ostavio neizbrisiv trag u dva različita ekipna sporta. Vijest o njegovoj smrti u noći s ponedjeljka na utorak potvrdio je njegov sin, također proslavljeni vaterpolist Dubravko Šimenc. Zlatko Šimenc bio je rijedak primjer sportaša koji je na vrhunskoj razini istovremeno nastupao za reprezentaciju u vaterpolu i rukometu, što je podvig kakav je u modernom sportu gotovo nezamisliv.
Vaterpolska i rukometna karijera bez premca
Zlatko Šimenc bio je stup jugoslavenske vaterpolske reprezentacije za koju je upisao 101 nastup. Njegov najveći reprezentativni uspjeh svakako je srebrna medalja na Olimpijskim igrama u Tokiju 1964. godine, a bogatoj riznici dodao je i dva srebra te jednu broncu sa svjetskih smotri. Paralelno s vaterpolom, Šimenc je bio i vrhunski rukometaš s 25 nastupa za nacionalnu vrstu, sudjelujući na svjetskim prvenstvima 1958. i 1961. godine. Njegova sposobnost prilagodbe različitim sportskim disciplinama i postizanje vrhunskih rezultata u obje ostaju trajna inspiracija i dokaz njegove iznimne motorike i sportskog intelekta.
Dominacija s Mladosti i doprinos akademskoj zajednici
Klupska karijera Zlatka Šimenca neraskidivo je vezana uz zagrebačku Mladost, s kojom je kao igrač čak četiri puta zasjeo na krov Europe. Njegov pobjednički mentalitet nastavio se i u trenerskim vodama, gdje je Žapce vodio do trofeja u Kupu kupova te povijesnog prvog izdanja europskog Superkupa. Nakon završetka aktivnog bavljenja sportom, Šimenc je svoje ogromno znanje prenio na mlađe generacije kao profesor na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu. Tamo je desetljećima predavao upravo vaterpolo i rukomet, odgajajući generacije trenera i profesora tjelesne kulture, čime je zaokružio svoj životni put posvećen sportu i pedagogiji.
