Od početka ruske agresije na Ukrajinu, prijavljen je nestanak više od 70 tisuća ljudi, a tisuće posmrtnih ostataka u mrtvačnicama diljem zemlje čekaju identifikaciju koja bi trebala rasvijetliti okolnosti njihove smrti i potencijalno biti ključna u procesuiranju ratnih zločina. Prema službenim podacima ukrajinskog povjerenika za nestale osobe, ova zastrašujuća brojka uključuje i slučajeve nestanaka još iz 2014. godine, kada je Rusija anektirala Krim, a posebna meta su bili krimski Tatari.
Nihad Branković, zamjenik voditelja misije Međunarodnog povjerenstva za nestale osobe (ICMP) u Kijevu, u razgovoru za Hinu ističe kako je “ogroman broj tijela koja još nisu identificirana”. Tridesetak stručnjaka ICMP-a aktivno pomaže ukrajinskim vlastima da primijene najučinkovitije metode identifikacije, učeći na iskustvima iz drugih sukoba.
ICMP, osnovan 1996. godine s ciljem potrage za nestalima tijekom ratova na području bivše Jugoslavije, a kasnije prebačen u Den Haag kao stalna međunarodna institucija, stekao je značajno iskustvo u identifikaciji posmrtnih ostataka. Njihova ključna inovacija je sustav identifikacije pomoću usporedbe DNK uzoraka iz kostiju ili krvi srodnika, s preciznošću od 99,95 posto. Ova metoda pokazala se uspješnom i u drugim kriznim žarištima diljem svijeta.
No, razmjeri tragedije u Ukrajini nemaju presedana. Od preko 70 tisuća prijavljenih nestanaka, do sada je identificirano tek nešto više od 11 tisuća posmrtnih ostataka. Tisuće drugih tijela i dalje leže u vrećama u mrtvačnicama, čekajući da im se utvrdi identitet. Branković naglašava kako među nestalima ima “ogroman” broj civila, ali i vojnika koji su poginuli u borbama ili su likvidirani nakon zarobljavanja, što predstavlja kršenje Ženevskih konvencija.
“Ne možete ni zamisliti što mogu napraviti suvremena oružja poput termičkih bombi. Ti su ostaci uništeni do neprepoznatljivosti, često potpuno spaljeni, a iz njih valja izvući DNK uzorak”, objašnjava Branković, dodajući da ruska strana ponekad isporuči stotine vreća s kostima bez ikakvih pratećih informacija.
Unatoč ograničenim kapacitetima, ukrajinske vlasti ulažu napore u rješavanje ovog problema. Policija provodi istrage o svakom prijavljenom nestanku, uspostavljena je baza podataka, a unutar MUP-a djeluje 19 laboratorija za DNK analizu. ICMP pomaže u prikupljanju uzoraka od izbjeglih Ukrajinaca u inozemstvu.
Branković ističe da, za razliku od situacije na zapadnom Balkanu, ukrajinska država funkcionira i ljudi rade svoj posao u teškim ratnim uvjetima. Ipak, ogroman broj nestalih i neidentificiranih tijela stvara kaotično stanje, vidljivo svakome tko posjeti mrtvačnice. Jedan ukrajinski policijski istražitelj nerijetko radi na čak 800 slučajeva nestalih osoba.
Stoga se opremaju novi DNK laboratoriji, ali nedostaje kvalificiranog osoblja za njihov rad. Utvrđivanje sudbine nestalih nije samo pitanje ljudskih prava, već i preduvjet za kazneno procesuiranje ratnih zločina. “Utvrditi činjenice ključno je za buduće sudske procese ako ih bude”, zaključuje Branković.
Međunarodni kazneni sud (ICC) pokrenuo je istragu o ratnim zločinima u Ukrajini i izdao uhidbene naloge za visokopozicionirane ruske dužnosnike, no Rusija ne priznaje njegovu jurisdikciju. Unatoč tome, napori na identifikaciji nestalih ostaju ključni korak prema postizanju pravde za žrtve ruske agresije.
