Međimurje, zeleno srce Hrvatske, oduvijek je bilo sinonim za plodnu zemlju i marljive ruke. No, dok su naši djedovi i bake s lakoćom planirali sjetvu i žetvu, današnji poljoprivrednici, pa tako i pčelari, susreću se s izazovima koji su nekad zvučali kao znanstvena fantastika. Klimatske promjene postale su naša surova stvarnost, a njihov utjecaj osjeća se u svakom kutku Međimurja, od oranica do – pčelinjih košnica.
Pčele – tihi heroji naših polja
Ne treba posebno naglašavati koliko su pčele važne. Nisu one tu samo da nam osiguraju med, propolis i vosak. One su, prije svega, ključni oprašivači, zaslužni za opstanak ogromnog broja biljnih vrsta, pa tako i većine onih koje čine temelj naše poljoprivrede. Bez pčela, prinosi bi drastično pali, a naš stol bi bio puno, puno siromašniji. Zamislite samo voćnjake Međimurja bez jabuka, ili polja bez buča i suncokreta – nezamislivo, zar ne?
Kada klima pomrsi pčelarske račune
Međutim, klimatske promjene ozbiljno prijete ovom osjetljivom ekosustavu. U Međimurju, kao i drugdje, svjedočimo sve ekstremnijim vremenskim uvjetima. Duge suše prate iznenadne, razorne poplave. Proljeća su sve toplija i ranija, što potiče prerano cvjetanje biljaka. Pčele se bude ranije, ali onda ih iznenadi kasni mraz, uništavajući cvjetove i ostavljajući ih bez hrane.
Damir, pčelar iz Nedelišća s tri desetljeća iskustva, dobro poznaje te promjene. “Nekada smo znali, otprilike u dan, kada će bagrem procvjetati”, priča Damir dok pregledava jednu od svojih košnica. “Sada je to lutrija. Prošle godine nam je topli val u veljači probudio pčele, krenule su s leglom, a onda je u travnju udario mraz i uništio gotovo sav procvat voćaka i uljane repice. Pčele su ostale bez paše, morali smo ih prihranjivati da prežive.”
Sjetimo se samo prošlih godina kada su nam topli zimski mjeseci probudili prirodu, a onda bi iznenadni udar hladnoće uništio pupoljke. To nije samo udarac za voćare, već i za pčelare čije su pčele već krenule u potragu za nektarom. S druge strane, preduge suše smanjuju količinu nektara u biljkama, što direktno utječe na proizvodnju meda i zdravlje pčelinjih zajednica. Pčele moraju preletjeti veće udaljenosti da bi pronašle hranu, što ih iscrpljuje i čini podložnijima bolestima.
Međimurska poljoprivreda na prekretnici
Ovo nas dovodi do šire slike – međimurske poljoprivrede. Povezanost pčelarstva i opće poljoprivrede je neraskidiva. Ako pčele pate zbog klimatskih promjena, pati i poljoprivreda. Pad prinosa zbog lošeg oprašivanja direktno utječe na prihode poljoprivrednika, a u konačnici i na cijelu lokalnu ekonomiju.
No, Međimurje je uvijek bilo poznato po svojoj prilagodljivosti i inovativnosti. Mnogi poljoprivrednici već sada poduzimaju korake kako bi ublažili utjecaj klimatskih promjena. To uključuje uvođenje otpornijih sorti biljaka, razvijanje sustava navodnjavanja i sve veće okretanje ekološkoj poljoprivredi. A u tom kontekstu, pčelari imaju ključnu ulogu.
Što možemo učiniti?
Pčelari u Međimurju sve više surađuju, razmjenjuju iskustva i traže rješenja. Damir ističe važnost zajedništva: “Nema nam druge nego se udružiti. Razmjenjujemo informacije o kretanju medenja, dogovaramo selidbu košnica na područja s boljom pašom ako je negdje suša, a i zajedno lobiramo za bolju podršku.” Važna je i edukacija – kako pčelara o novim izazovima, tako i poljoprivrednika o važnosti pčela i smanjenju upotrebe pesticida koji su smrtonosni za ove malene radilice. Također, sadnja medonosnog bilja koje cvate u različitim periodima godine može osigurati kontinuiranu pašu za pčele, čak i u uvjetima promjenjive klime.
Državne i lokalne vlasti također imaju ulogu u podršci pčelarima i poticanju održivih poljoprivrednih praksi. Subvencije za pčelare, poticanje ekološke proizvodnje i edukativni programi samo su neki od koraka koji se mogu poduzeti.
Budućnost pčelarstva u Međimurju, kao i cijele poljoprivrede, ovisi o našoj sposobnosti da se prilagodimo. Klimatske promjene su ovdje da ostanu, ali uz zajednički trud, inovativnost i svijest o važnosti pčela, možemo osigurati da Međimurje ostane zelena oaza, puna života i – slatkog meda. Na kraju krajeva, pčele su nam pokazale da se zajedničkim radom i organizacijom može postići mnogo. Vrijeme je da učimo od njih.
Tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti.
