Vjernici diljem svijeta danas s dubokom radošću slave Uskrs, najveći kršćanski blagdan koji označava dan uskrsnuća Isusa Krista i temelj kršćanske nade. Središnja proslava održana je u Vatikanu, gdje je na prepunom Trgu svetog Petra, pred desecima tisuća hodočasnika, svečano misno slavlje predvodio papa Lav XIV. Nakon mise, Sveti je Otac s lože bazilike uputio tradicionalnu čestitku te blagoslov Urbi et orbi – gradu i svijetu, šaljući snažnu poruku koja je ove godine u mnogočemu iznenadila promatrače i vjernike.
Ovogodišnji nagovor pape Lava XIV. donio je značajan zaokret u vatikanskoj retorici. Dok je desetljećima bio običaj da se tijekom molitve za mir taksativno nabrajaju svjetska krizna žarišta i geopolitički sukobi, Papa je ovaj put odlučio „razoružati“ svoj rječnik od politike. Umjesto analize svjetskih frontova, on je prstom ukazao na ono što smatra korijenom svih ljudskih sukoba i strahova, a to su strah pred smrću i sveprisutna ravnodušnost. Njegova poruka nije bila usmjerena na nadvladavanje protivnika, već na susret i dijalog kao jedine ispravne putove prema trajnom miru.
Papa je pozvao sve ljude dobre volje da podignu pogled prema uskrsnulom Kristu, ističući kako je sila uskrsnuća zapravo sila čiste ljubavi koja i danas ima moć mijenjati svijet. Opisao je tu snagu kao potpuno nenasilnu, uspoređujući je sa snagom ranjenog srca koje, unatoč boli, odbija instinkt za osvetom i moli za onoga tko ga je povrijedio. Upravo takva snaga, naglasio je Sveti Otac, jedina može graditi iskrene ljudske odnose i tražiti zajedničko dobro u svijetu opterećenom podjelama.
Iako se svjesno odmaknuo od aktualnih političkih terminologija, papa Lav XIV. upotrijebio je snažan pojam „istinske obećane zemlje“. Za njega to nije geografski prostor, već stanje društva u kojem kraljuju pravednost, sloboda i mir te u kojem se svi ljudi prepoznaju kao braća i sestre. Time je poslao jasnu viziju idealnog društvenog uređenja koje se temelji na kršćanskim vrijednostima, a ne na ekonomskoj ili vojnoj nadmoći.
Završni dio njegova obraćanja bio je prožet pozivom na borbu protiv onoga što je, citirajući svog prethodnika papu Franju, nazvao globalizacijom ravnodušnosti. Papa je energično pozvao svijet da kaže odlučno „ne“ ravnodušnosti pred smrću, mržnjom i društvenim posljedicama aktualnih kriza. Njegov Uskrsni pozdrav nije bio samo protokolarna čestitka, već apel za buđenje ljudske savjesti i povratak solidarnosti, podsjećajući da je mir bez prisile jedini mir koji doista može potrajati.
