U sklopu ovogodišnje Noći muzeja, Vratišinec je doživio jedan od svojih najznačajnijih kulturnih trenutaka – svečano je otvoren Spomen-dom dr. Vinka Žganca. Ovaj prostor nije zamišljen samo kao još jedna uređena zgrada, već kao živo mjesto sjećanja i nadahnuća u kojem će se dragocjeni zapisi, predmeti i autentični duh međimurskog kraja prenositi budućim generacijama. Cijela svečanost protekla je u znaku dubokog poštovanja prema čovjeku koji je svojim neumornim radom spasio tisuće narodnih napjeva od zaborava, vodeći se jednostavnom, a moćnom krilaticom: „Zapisao sam ono što sam čuo, a čuo sam ono što je narod pjevao.“
Simbolika rodnog mjesta i zajednički napor partnera
Posebno je istaknuto koliko je važno što se ovaj dom otvara upravo u Žgančevu rodnom Vratišincu, mjestu gdje njegova ostavština već desetljećima živi kroz rad lokalnih udruga, zborova i manifestacija. Realizacija ovog ambicioznog projekta rezultat je udruženih napora brojnih partnera, a sredstva su osigurana iz Fonda za udružene turističke zajednice HTZ-a kroz suradnju Općine Vratišinec i TZ područja Mura i gorice. Veliku stručnu podršku i građu ustupili su Muzej Međimurja Čakovec te Institut za etnologiju i folkloristiku, dok su tehničku izvedbu uspješno proveli partneri iz tvrtki Eltel i Bagizz.
Svečanost uz uzvanike i dirljiv kulturno-umjetnički program
Otvaranju su nazočili brojni ugledni gosti, predvođeni županom Matijom Posavcem, načelnikom Mihaelom Grbavcem te predstavnicima turističkih i stručnih institucija. Program je bio prožet emocijama, od recitacije učenika Lea Tkaleca i Jana Kovačića koji su izveli „Našemu čoveku“, do vrhunskih glazbenih interpretacija. Članice KUU „Društvo žena Gornji Kraljevec“ te Mješoviti pjevački zbor i KUD koji nose Žgančevo ime, ispunili su dvoranu napjevima poput „Megla se kadi“ i „Dolinom se šetala“, dokazujući da međimurska popevka i danas snažno odjekuje u srcima mještana.
Spoj prošlosti i budućnosti u srcu Međimurja
Ovim činom Vratišinec je dobio neprocjenjivu kulturnu točku koja sustavno širi znanje o Žgančevu doprinosu svjetskoj etnomuzikologiji. Spomen-dom postaje mozaik u kojem će se riječ, napjev i identitet Međimurja ne samo čuvati pod staklom, već i aktivno živjeti kroz buduće posjetitelje i mlade istraživače. To je trajni spomenik predanom slušanju naroda koje je omogućilo da naše kulturno blago ostane sačuvano za vječnost, čineći nas ponosnima na korijene iz kojih potječemo.
