U povodu Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, dio saborskih zastupnika u utorak je u slobodnim govorima upozorio na alarmantne podatke, naglasio važnost prevencije, ali i istaknuo da je femicid rodno utemeljeno nasilje.
Damir Barbir (Klub Centra i NPS-a) kazao je da je nasilje nad ženama naša svakodnevica, navodeći da je od početka 2025. ubijeno 15 žena, od kojih 11 od strane intimnih partnera.
„To je stvarnost koja poručuje da naše društvo još uvijek ne razumije dovoljno ozbiljnost problema, a naš sustav još uvijek ne reagira dovoljno brzo i snažno. Današnje brojke govore o godinama zanemarivanja uzroka nasilja”, rekao je.
Barbir (Centar): Nasilje se bilježi, ali ne prevenira
Zabrinjavajuće je, dodao je, i što se broj kaznenih djela nasilničkog ponašanja u obitelji u posljednjih 10 godina gotovo upeterostručio, s 2.220 na 9.167, dok se istodobno broj prekršaja prepolovio. „Umjesto da društvo smanjuje nasilje, mi ga sve više samo kazneno bilježimo, to znači da prevencije nema, da edukacije nema i da sustav ne djeluje, odnosno djeluje tek kada bude prekasno”, ustvrdio je Barbir.
Poručio je da, ako želimo promjenu, potrebna nam je reforma cijelog sustava, ne samo strože kazne nego i rano prepoznavanje nasilja, obrazovanje mladih, bolje procjene rizika, brža reakcija institucija i stvarna psihosocijalna podrška obiteljima.
Rada Borić (Možemo) kazala je kako je točno da je Vlada učinila iskorak u kažnjavanju nasilja nad ženama uvođenjem novog kaznenog djela femicida, ali i dodala kako je zaboravila, „moguće jer riječ ‘rod’ plaši njihove koalicijske partnere“, da je femicid rodno utemeljeno nasilje, da je to zločin iz mržnje spram žena, da govori o odnosima moći i željom za kontrolom ženskih života.
„Ta kontrola nije samo individualni nasilni čin, želju za kontrolom ženskih tijela i života pokazuju i različite konzervativne skupine, političke stranke, ali i institucije koje bi jednako trebale štititi sve svoje građane“, ocijenila je.
Ustvrdila je i kako se danas nasilje nad ženama „nekažnjivo skriva iza onih koji na trgovima mole za čednost žena, (…) onih koji ponavljaju da je život mogućeg djeteta vredniji od života majke i uskraćuju zakonom zajamčenu medicinsku zaštitu prizivajući se na savjest“.
„Bešćutno zadiranje u intimu žena i muškaraca pokazuje i zahtjev za zabranom MPO, koristeći se pritom jezikom mržnje“, rekla je Borić.
Baradić (HDZ): Nema dovoljno studentskih domova, ulaganja se moraju nastaviti
Nikolina Baradić (Klub HDZ-a) osvrnula se na nedovoljne kapacitete studentskih domova, istaknuvši da se moraju nastaviti ulaganja jer „dostupnost studentskog smještaja ne smije biti prepreka obrazovanju, posebno ne onima slabijeg socio-ekonomskog statusa”.
Kako je navela, danas u Hrvatskoj studira oko 11 tisuća redovitih studenata, a samo ove akademske godine čak 20 tisuća ih se prijavilo za smještaj u studentskim domovima, a 5 tisuća ga nije dobilo.
Baradić je napomenula da je Vlada dosad u izgradnju i rekonstrukciju studentskih domova uložila preko 180 milijuna eura bespovratnih sredstava, čime je izgrađeno 11 novih domova te rekonstruirana tri postojeća, u Osijeku, Zagrebu i Splitu.
Govoreći o studentskom standardu, dodala je i kako je očuvana cijena studentskog obroka od 0,85 eura, studentska satnica povećana na 6,56 eura, a od 2026. godine povećat će se porezni limit za studente, odnosno ukupni neoporezivi primici studenta porasti će na 12 tisuća eura.
Anka Mrak Taritaš (Klub HSS-a, GLAS-a i DOSIP-a) pozvala je da se pravo na pobačaj osigura u svakoj ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi, jasno propišu ograničenja prava na priziv savjesti i propišu kazne za sve koji ženama onemogućavaju ostvarivanje zakonskih prava.
Mrak Taritaš (Glas): Priziv savjesti znači ograničavanje slobode izbora za žene
U nekim hrvatskim bolnicama , kako tvrdi, zbog priziva savjesti pobačaj je gotovo nemoguće napraviti. „Prema brojkama koje sam dobila, situacija je vrlo zabrinjavajuća, od ukupno 355 specijalista ginekologije, 197 koristi priziv savjesti, što je više od polovice liječnika kojima je država platila obrazovanje i specijalizacije, odnosno platile su te iste pacijentice kojima sada tih 197 liječnika uskraćuje zdravstvene usluge u javnim ustanovama”, rekla je.
Žene se, dodala je, maltretira i ispred bolnica tobožnjim molitvama, a zapravo javnim sramoćenjem, pritiscima i stigmatizacijom. “Molitva nije sloboda izražavanja ako je krajnji rezultat prisila, jednako kao što priziv savjesti nije sloboda izbora ako je krajnji rezultat ograničavanje slobode izbora za žene”, kazala je Mrak Taritaš.
