Neusporedivo je. Daleko je bolje nego kemija! Rekla nam je to gđa. Suzana Višnjić u subotu, šetajući između izlagača u Scheirici u Čakovcu, gdje je organizirana tradicionalna, sada već 24. razmjena sjemenja.
Povod je obilježavanja 164. obljetnice rođenja dr. Rudolfa Steinera, a organizatori razmjene sjemena su ustanova Centar dr. Rudolfa Steinera i Udruga za biološko-dinamičko gospodarenje DUGA.
Od paštete od graha s “črnim” uljem do prhke orehnjače
Vrata su otvorena od 9 do 13 sati, a već do 10 bilo je natiskano mnoštvo posjetitelja koji su došli vidjeti sjemenje za svoje vrtove i naučiti nešto novo. Petnaestak izlagača iz Međimurja, Preloga, Varaždinskih Toplica, Križevaca… nudili su sjemenje i ljekovito bilje.
Već nakon nekoliko pogleda dobili smo ponudu koja se ne odbija. Beskvasni kruh na koji smo namazali kremu od graha s bučinim, “črnim” uljem, začinima, topio se u ustima.
– Gospon, probajte i ovaj liker od slatkog pelina – govori mi simpatična gospođa Nadica Gorupić iz Otoka kraj Preloga.
– Ne bih smio, al’ dajte da probamo – govorim dok čašicu prinosim usnama. Jak miris kao da je govorio da će grlo i želudac gorjeti, ali – nisu. Pitka je, blaga, intenzivna okusa.
– Sad sam se cijepio protiv gripe i viroze – govorim Nadici uz smijeh.
U prirodi je lijek
– To je prirodni lijek Sad vam ne bu niš. Upravo ste ubili sve viruse i bakterije – uz smijeh odgovara. Nadica Gorupić iz ljubavi se bavi sjemenjem i uzgojem raznih biljaka, voća i povrća. Ima tu graha, smilja, nevena…
To radi za svoje zadovoljstvo, a višak od uroda dijeli obitelji. Amaterska slikarica koja, kako sama kaže, slika iz duše, spravlja i ljekovite kreme, od melase, gospine trave. Posebno nam je za oko zapela krema od nevena, koja bi se nekad mazala na opekline.
Nismo dovršili ni liker, a već nam je čuvar sjemena “dobrovskog ljuka” ponudio prhku orehnjaču. Sve je to od namirnica prirodnog uzgoja prirodnog sjemenja. Kušali smo i tu narodnu slasticu, a onda smo probali i špek koji se topio na nepcima. Bilo je tu i raznih kolača, zlevanki… Sve domaće i od domaćeg.
Evolucija na djelu u vrtu
Svega toga svjesna je i Marcela Velfl iz okolice Križevaca, koja je u Čakovcu na razmjeni sjemenja već drugi put.
Važnost čuvanja i korištenja starog sjemenja poglavito je važna u nesigurnim vremenima, kada je hrana postala oružje za razne geopolitičke ucjene i borbe.
– Imam dvije parcele. Ns jednoj uzgajam voće i povrće i rijetko kad idem u dućan, a na drugoj parceli uzgajam sjemenje i odvajam ga. Imam rajčicu, papriku, salatu, kukuruz šećerac, kokičar, pa za kruh, peršin, luk, češnjak. Od voća jabuke, kruške, šljive, breskve, marelice, nar, orahe, bademe – svom sjemenju pružam prirodan razvoj. Ako se križaju dvije sorte, posijem, pa koje opstane. One koje pojedu puževi, pojedu. Oni koji opstanu, uglavnom su prirodno otporni. Evolucija u vrtu – pojašnjava Marcela sustav prirodnog uzgoja sjemenja.
Tako ima neke sorte, primjerice graha, koje su razvile prirodnu otpornost na kišu, vlagu ili visoke temperature. Uzgaja za sebe, a sve što bude višak, razdijeli obitelji, a sjeme razmjejnjuje. Nada se da će uskoro osnovati udrugu i posvetiti se ozbiljnije održivoj prehrani.
Trezor sudnjeg dana
Ono što je dr. Rudolf Steiner shvatio u 19,. stoljeću, o vrijednosti povezivanja čovjeka, prirode i hrane, pokazalo se stoljeće kasnije kao nužnost. Sada većina zemalja ima banke sjemenja, a u norveškom Svalbardu slovi kao najvažnija “banka“ na svijetu i smatra se “trezorom sudnjeg dana“, budući se u nju pohranjuje sjeme iz svih biljnih banaka gena, te služi kao “polica osiguranja“ za opskrbu hrane u svijetu u slučaju kataklizme bilo koje vrste.
Riznica ima kapacitet pohrane 4,5 milijuna sorti usjeva i 2,5 milijarde sjemenki, nudeći mogućnosti budućim generacijama da prevladaju izazove klimatskih promjena i rasta stanovništva.
U nju je pohranjeno i sjeme iz Hrvatske.
A upravo u Hrvatskoj, u Čakovcu, ove su subote Međimurci i gosti razmjenjivali taj navredniji kapital.
