Srijeda. Dan koji za većinu znači sredinu radnog tjedna, a za nas, prave gurmane tradicije i entuzijaste cjenkanja, znači samo jedno: Sajam! Jutro je, priznajmo, udarilo sa onom kontinentalnom hladnoćom koja ti se zavuče pod bubrege, pa se u prolazu čuje više kašljanja nego veselih pozdrava. Prodavači, hrabri kao i uvijek, tresu se uz prve čašice rakije za cirkulaciju, a mi, rani kupci, pokušavamo izgledati odlučno dok nam nos curi.
Ali, kako sunce probija onu maglicu, tako se Sajmište budi i grije. Ne samo suncem, nego i mirisima. Sa jedne strane udaraju kobasice (prve jutrošnje, još rumene), a sa druge, dame nose bukete multiflore i krizantema kao da su osvojile cvjetni maraton. To vam je onaj “miks” mirisa – zemlja, dim, cvijeće i obavezni gemišt (da, prije podne, jer se na sajmu ne pije, na sajmu se “druži”).
Ove srijede, boje su dominirale. Na svakom koraku, hrpe varaždinskog zelja (one divne, spljoštene glavice) vrište “kiselite me!”. A cijene? Prava sajamska avantura, 10 do 15 € za vreću, al more i za 5. Luk i mrkva, demokratski, po 1€ za kilogram. Možeš se opskrbiti za cijelu zimu i ostane ti za kavu!
Međutim, neki proizvodi su dobili status plemstva. Očišćeni orasi, gospodo, idu za 16 eura po kili. Šesnaest! Nema te orahnjače koja ne zvuči kao luksuzni desert s tim cijenama. Batat se drži gospodski na 2 eura, a domaći češnjak, naš lijek za sve (i vampire), stoji 8 eura. Grah, taj temelj zimskog preživljavanja, solidnih 5 eura.
Štandovi su, naravno, puni svega od igle do lokomotive. Od kaveza s živahnom peradi (pilići i patke, klasika), preko nove jesenske obuće (“Samo jednom nošeno, gospođo, samo jednom!”) i antikviteta (iz kojih se često izdvajaju antikviteti od prije dvije godine) do inox galanterije koja blješti jače od sunca. A tek sirevi! Svježi, dimljeni, s paprikom, s travama – izložba mliječnih remek-djela.
Sajam nije samo mjesto razmjene dobara i visoke cijene oraha. Sajam je ono pravo, tradicionalno Facebook druženje uživo – s mirisom dima, buketom multiflore i pričama koje su sočnije od najsvježijeg sira. Do sljedeće srijede, kad opet kreće ista priča: hladno jutro, toplo sunce i neizbježna misija po zelje koja završi kod kobasica i gemišta. Živjeli!
