Društvo VETERAN je u povodu VRO „Oluja“  u sklopu projekta DA SE NE ZABORAVI provelo jednodnevno studijsko putovanje kroz donje Pounje, obišavši crtu bojišnice koju je u VRO Oluja držala 2. domobranska bojna (prije Domobranska bojna Čakovec) 24. domobranske pukovnije i gdje je 34. inženjerijska bojna iz Čakovca vršila inženjerijsko osiguranje bojnih djelovanja.
 
Većina učesnika studijskog putovanja učesnika VRO „Oluja“ na tom području je prvi put nakon 26 godina obišla to ratom stradalo područje, na kojem su srpska vojska i bivša JNA počinile strašne zločine, nezapamćene još od turskih osvajanja.
 
Studijsko putovanje su vodili umirovljeni pukovnik Željko Tomašić – načelnik inženjerije VI. ZP Bjelovar u vrijeme VRO „Oluja“ uz asistenciju brigadira Dragutina Remenara – zapovjednika 34. inženjerijske bojne u vrijeme VRO „Oluja“ i Stanislava Takača – pomoćnika zapovjednika 2. domobranske bojne.
 
U Hrvatskoj Dubici je doček organizirala načelnica Općine Ružica Karagić, koja je poslije polaganja cvijeća, paljenja svijeće i molitve za sve pobijene mještane od strane srpskih hordi za vrijeme okupacije kod spomenika „Ranjena golubica“ , upoznala učesnike sa strahotama koje su se događale na području Baćina i okolice.  Potom je učesnicima prikazala dokumentarni video zapis, te ih provela kroz spomen sobu.
 
Nastavljajući putovanje po „crti bojišnice“ prema Hrvatskoj Kostajnici učesnici su se prisjećali vremena iz 04.08. – 14.08.1995. koliko su proveli u VRO „Oluja“ na tom području kada su osiguranje područja preuzela policija.  
 
U Hrvatskoj Kostajnici učesnike je dočekao  Miroslav Ivezić – predsjednik HVIDR-e grada Hrvatska Kostajnica (ispričao je Dalibora Bišćana – gradonačelnika Hrvatske Kostajnice, koji ih nije mogao dočekati zbog bolesti), koji je u vrlo emotivnom izlaganju kao neposredni učesnik tih događaja na brdu Čukur pokraj Hrvatske Kostajnice, kod spomen-obilježja poginulom snimatelju Hrvatske radiotelevizije Gordanu Ledereru, poslije polaganja cvijeća, paljenja svijeće i molitve,  upoznao učesnike sa stradanjima Hrvata tog područja početkom Domovinskog rata i borbama za opstojnost hrvatskoga naroda u neravnopravnoj borbi gdje je neprijatelj bio deseterostruko jači, a o naoružanju i opremi da se ne govori, jer hrvatski branitelji su u to vrijeme bili naoružani uglavnom lovačkim oružjem. Prisjetio se i samog ranjavanja Gordana Lederera, te ustvrdio da je JNA prihvatila molbu Hrvatske policije, da ranjenog reportera helikopterom prebaci u bolnicu, on bi danas bio živ.
 
Potom se putovanje nastavilo do Dvora, područja koje je poslije VRO „Oluja“ osiguravala policija iz PU Međimurske.  Vrlo je emotivan bio povratak policajaca nakon 26 godina na mjesta gdje im je život svaki dan visio na koncu, jer je dosta pripadnika okupatora zaostalo po okolnim šumama, a i srpska vojska je pokazivala svoju „hrabrost“ pucajući topništvom svakodnevno po Dvoru.
 
Na povratku svi učesnici studijskog putovanja su se upisali u „knjigu sjećanja“ koja će poslije uređivanja i stiliziranja biti javno objavljena. Projekt DA SE NE ZABORAVI i ovo studijsko putovanje omogućili su sponzori: Ministarstvo hrvatskih branitelja, Međimurska županija, Općine Gornji Mihaljevec i Štrigova, te trgovačko društvo „Međimurske vode d.o.o.“
 
Željko Tomašić