Rad na visokim temperaturama u Hrvatskoj nije detaljno zakonski reguliran, upozoravaju sindikati, no čini se da ipak postoje pomaci kako bi se to područje bolje uredilo. Praksa nekih zemalja Europske unije ide u smjeru da zaštita radnika od vrućina ne bi ovisila samo o dobroj volji i tumačenju poslodavaca, posebno u sektorima poput građevinarstva i poljoprivrede.
U Hrvatskoj, Zakon o zaštiti na radu ne regulira izravno rad na vrućinama, već samo općom normom određuje obveznu primjenu smjernica kao priznatih pravila zaštite na radu (ZNR). Pravilnik o zaštiti na radu općenito uređuje mjesta rada na otvorenom i obvezuje poslodavce da u odnosu na zaštitu od nepovoljnih vremenskih uvjeta, uključujući rad pri visokim temperaturama, postupaju u skladu s uputama i smjernicama nadležnog zavoda za javno zdravstvo u području medicine rada.
Nedostatak sankcija i propusta
Predsjednica Sindikata građevinara Hrvatske (SGH) Jasenka Vukšić ističe ključni problem: “Za propuste u primjeni nisu propisani prekršaji niti sankcije.” Podsjeća da je Ministarstvo rada 2023. godine objavilo smjernice EU “Vrućina na radu – smjernice za mjesta rada”, koje bi se trebale primjenjivati u praksi. Zavod za javno zdravstvo također izdaje preporuke za zaštitu od vrućina koje se dijelom odnose i na radnike.
SGH redovito upozorava poslodavce da postupaju sukladno smjernicama EU, posebno u pogledu izrade procjene rizika za radnike na radnim mjestima izloženim visokim temperaturama. To uključuje provođenje automatizacije, upotrebu strojeva i opreme za smanjenje fizičkog rada, ventilaciju, klimatizaciju u zatvorenim kabinama strojeva i vozila, te izoliranje i ograđivanje postupaka i strojeva koji izazivaju vrućinu.
Sindikati također predlažu organizacijske mjere poput ograničavanja vremena provedenog na vrućini, fleksibilnih obrazaca rada, češćih stanki, skraćivanja radnog vremena, osiguravanja dostupnosti pitke hladne vode, optimalnog broja radnika, korištenja zaštitne odjeće i opreme te preraspodjele radnog vremena. Vukšić dodaje da se u kolektivnim ugovorima u pravilu ugovara dodatak od 5 posto na plaću za sate rada na otvorenom pri temperaturi od +35 stupnjeva Celzija i više.
Dogovorni princip i inicijative
Poslodavci bi trebali provoditi organizacijske mjere u pogledu promijenjenog, fleksibilnijeg rasporeda radnog vremena. “Upravo bi dogovorni princip između poslodavaca i sindikata kao predstavnika radnika trebao biti dominantan u uređivanju pravila za rad na visokim temperaturama na otvorenom”, naglašava Vukšić. Dodaje kako veći poslodavci u kojima su sindikati organizirani u pravilu provode mjere bolje od podizvođača i malih poslodavaca koji nemaju stručnjake za ZNR niti su radnici sindikalno organizirani.
Središnjica Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) uputila je Ministarstvu rada prijedlog za izmjene Zakona o ZNR i podzakonskih propisa radi učinkovitijeg reguliranja određenih područja ZNR, a jedno od tih je i rad na visokim temperaturama.
Međunarodna usporedba
Većina zemalja nema definirani gornji limit temperature. Primjerice, u Njemačkoj je obično maksimalna temperatura na radnom mjestu 26 stupnjeva, no dopušta se i više ako je vanjska temperatura viša, s tim da se opasnom temperaturom smatra 35 i više. Slično je i u Francuskoj. U Španjolskoj je donesen zakon koji se odnosi na nepovoljne vremenske uvjete, uključujući toplinske valove, no ne propisuje maksimalnu dopuštenu temperaturu za rad na otvorenom. Umjesto toga, uvodi obvezu prevencije rizika pri ekstremnim vrućinama, pri čemu se mjere aktiviraju kada državna meteorološka agencija izda narančasto upozorenje (od 37 do 40 stupnjeva) ili crveno upozorenje (od 40 do 44 stupnja Celzija).
Predsjednik Sindikata PPDIV-a Denis Paradiš ističe da zakonodavni okvir ostavlja dosta prostora za interpretaciju, pa se mnoge od mjera trenutno u praksi provode na temelju dogovora između poslodavca i radnika, odnosno sindikata. “To znači da primjena zaštitnih mjera često ovisi o razini osviještenosti i odgovornosti samog poslodavca”, kaže Paradiš.
Sindikati već dulje upozoravaju na potrebu preciznijeg i obvezujućeg reguliranja rada u uvjetima temperaturnih ekstrema, kako za rad na otvorenom pri visokim temperaturama (posebno u ljetnim mjesecima), tako i pri radu u hladnim uvjetima (na primjer u hladnjačama). Iako su ti prijedlozi dosad naišli na ograničen institucionalni odjek, ponajprije zbog nedostatka političkog prioriteta i sveobuhvatne strategije, sindikati će i dalje inzistirati na preciznijoj i obvezujućoj inicijativi i pozdravljaju svaki konkretan pomak u tom smjeru.
