Holokaust (na hebrejskom Šoa – katastrofa, uništenje) predstavlja sustavni, državno sponzorirani progon i genocid nad približno šest milijuna Židova, koji je provela nacistička Njemačka i njezini kolaboracionisti između 1933. i 1945. godine. Bio je to pokušaj potpunog iskorjenjivanja jednog naroda s lica zemlje, temeljen na ideologiji rasne mržnje.
Ideologija mržnje i uspon nacizma
Dolaskom Adolfa Hitlera na vlast 1933. godine, mržnja prema Židovima postala je službena državna politika. Nacisti su vjerovali u teoriju o “višoj” arijevskoj rasi, dok su Židove, Rome, osobe s invaliditetom, Slavene i druge manjine proglasili “manje vrijednima” (Untermenschen).
Prvi koraci prema genocidu bili su Nürnberški zakoni iz 1935. godine, kojima su Židovima oduzeta građanska prava, zabranjeni brakovi s Nijemcima te je započela njihova sustavna dehumanizacija i ekonomska izolacija.
Put prema uništenju: Od geta do logora smrti
Nakon izbijanja Drugog svjetskog rata 1939. godine, progon je postao masovniji i brutalniji:
-
Geta: Židovi su prisilno preseljavani u zatvorene gradske četvrti (poput onih u Varšavi i Łódźu), gdje su vladali glad i bolesti.
-
Konferencija u Wannseeu (1942.): Na ovom sastanku nacistički su čelnici donijeli odluku o “Konačnom rješenju židovskog pitanja” – planu za sustavno fizičko istrebljenje svih Židova u Europi.
-
Logori smrti: Izgrađeni su kompleksi poput Auschwitz-Birkenaua, Treblinke i Belzeca, dizajnirani isključivo za masovna ubojstva u plinskim komorama.
Oslobođenje i Međunarodni dan sjećanja
Svjetska javnost tek je potkraj rata postala potpuno svjesna razmjera zločina. Dana 27. siječnja 1945. godine, Crvena armija ušla je u najveći logor smrti, Auschwitz, i oslobodila preživjele zatočenike. Taj je datum Ujedinjeni narodi 2005. godine proglasili Međunarodnim danom sjećanja na žrtve Holokausta.
Holokaust u Hrvatskoj
Nažalost, Holokaust nije zaobišao ni prostore današnje Hrvatske. Tijekom trajanja Nezavisne Države Hrvatske (NDH), ustaški režim provodio je rasne zakone, što je rezultiralo progonom i ubojstvima Židova, Roma i Srba, ponajviše u logoru Jasenovac. Danas se na tim mjestima odaje počast nevinim žrtvama kao opomena da se takva ideologija nikada ne smije vratiti.
Zašto je važno sjećanje?
Danas, kada svjedočimo porastu radikalizma i povijesnog revizionizma, sjećanje na Holokaust važnije je nego ikad. Ono nas uči o opasnostima šutnje i ravnodušnosti pred nepravdom. Edukacija o Holokaustu nije samo učenje o prošlosti, već i izgradnja temelja za društvo koje poštuje dostojanstvo svakog čovjeka, bez obzira na njegovu vjeru ili podrijetlo.
