U sjeni ledene kiše i snijega, ali s iznimnim ponosom, Međimurje je obilježilo jedan od najvažnijih datuma svoje povijesti, Dan sjedinjenja s maticom zemljom Hrvatskom. Središnja svečanost, akademija pod nazivom „Večer međimurskog identiteta“, okupila je u Čakovcu državni vrh predvođen predsjednikom Zoranom Milanovićem, lokalne čelnike i brojne građane kako bi odali počast trenutku kada je deset tisuća ljudi na Velikoj narodnoj skupštini aklamacijom odlučilo prekinuti stoljetni mađarski jaram. Kako je istaknuto tijekom večeri, taj čin nije bio samo politička odluka, već kruna dugotrajne borbe za očuvanje hrvatskog jezika i krvi nasuprot nasilnoj mađarizaciji.
Povijesne ličnosti i otvorena pitanja o oslobođenju Međimurja
Posebno upečatljiv doprinos akademiji dao je profesor Ivan Pranjić, potpredsjednik ogranka Matice hrvatske u Čakovcu, koji je hrabro otvorio pitanja o ljudima čije su sudbine nakon Drugog svjetskog rata postale kontroverzne, unatoč njihovim zaslugama za Međimurje 1919. godine. Govorio je o Slavku Kvaterniku, zapovjedniku vojske koja je oslobodila Čakovec, te književniku Đuri Viloviću, koji je kao mladi svećenik strastveno poticao bunt seljaka protiv tuđinske vlasti. Pranjić je podsjetio kako je Vilović u svojoj knjizi „Tri sata“ zabilježio bestijalne pokolje nad nevinim Međimurcima, poput onog nad Marom Tomašić koja je ubijena samo zato što je povikala „Živela Horvatska“. Postavio je i provokativno pitanje o milosrđu i potrebi da se nakon osamdeset godina izolacije ponovno objave djela pisca koji je, unatoč kasnijim ideološkim lutanjima, bio najvjerniji kroničar međimurskog identiteta.
Snaga nacionalnog jedinstva i Wilsonovo pravo na samoodređenje
Gradonačelnica Čakovca, Ljerka Cividini, u svom se obraćanju osvrnula na viziju američkog predsjednika Wilsona o samoodređenju naroda, koja je Međimurcima dala pravni i moralni okvir za slobodu. Naglasila je kako nas povijest uči da se nacionalnim jedinstvom i odlučnošću možemo suprotstaviti daleko većim protivnicima, što je Međimurje dokazalo 1919. godine, a cijela Hrvatska ponovno u Domovinskom ratu. Poručila je mladim naraštajima kako je rezolucija donesena unatoč hladnoći bila jasan krik otpora okupaciji, podsjećajući da samo oni koji pamte vlastitu povijest znaju kamo zapravo idu.
U ime predsjednika Hrvatskog sabora obratio se Dražen Srpak, gradonačelnik Murskog Središća, istaknuvši kako granice ne brani samo oružje, već istina, kultura i jezik, što je trasiralo put Hrvatske prema NATO savezu i schengenskom prostoru.
Međimurska popevka kao nepobitan dokaz pripadnosti Hrvatskoj
Župan Matija Posavec proglasio je ovaj dan trijumfom identiteta koji se ne gradi samo infrastrukturom, već vlastitom pameću i rezultatom specifičnog mentaliteta. Istaknuo je kako su upravo međimurska materinja riječ i međimurska popevka odigrale ključnu ulogu pred europskim dvorovima u Trianonu 1920. godine, služeći kao nepobitan dokaz da su ovi ljudi nasilno oteti domovini. Za Posavca je razvoj Međimurja poput vožnje u tri trake, pri čemu prvu čini infrastruktura, drugu potpora građanima, a treću prkosni identitet koji se pjeva i moli kroz generacije. Zaključio je kako je Međimurje mala županija po veličini, ali velika po svojoj postojanosti, uspoređujući njezinu snagu s rijekama Murom i Dravom.
Milanović o paradoksima povijesti i vojnoj sili
Predsjednik Zoran Milanović u svom je govoru ponudio slojevitu analizu povijesnog konteksta, upozorivši na opasnosti gledanja prošlosti izvan njezina vremena. Osvrnuvši se na tekst rezolucije iz 1919. godine, primijetio je paradoks njezina jugoslavenskog sadržaja, objasnivši kako je to tada bio jedini oportun instrument za ujedinjenje hrvatskog naroda u zajedničku državu. Posebno je istaknuo važnost vojne akcije, ustvrdivši da je sloboda zajamčena tamo gdje stupi bojnička čizma naroda koji se bori za slobodu, povlačeći jasnu paralelu s oslobođenjem Istre 1945. godine. Milanović je podsjetio i na dublje korijene, navodeći dolazak loze Zrinskih kao ključan moment za očuvanje hrvatstva na sjeveru, istovremeno naglašavajući da Hrvatska svoj zahtjev za državnošću nikada nije temeljila na krvi i tlu, već na neprekinutom povijesnom državnom pravu koje je simbolizirao Hrvatski sabor.
Mir u nemirnim vremenima i vizija za budućnost
Završne poruke govornika naglasile su da su prosvjetitelji poput dr. Juraja Lajtmana i oca Kapistrana Gecija bili vizionari koji su znali da bez obrazovanja nema osviještene zajednice. Svečana atmosfera u Centru za kulturu, uz vrhunske izvedbe koje su priredili Dominik Padarić, Filip Hozjak, Žaklina Hajdarević, Justina Obadić, Katarina Toplek Horvat, Chriztel Renae Aceveda, Adela Žganec i Neven Kolarić, potvrdila je da sjećanje na 9. siječnja 1919. godine ostaje živo nadahnuće. Glazbeni program dodatno su obogatili Tamburaški orkestar KUD-a Belica i Limena glazba Dekanovec, podsjetivši na bogatstvo međimurske tradicije. Zaključujući svoje obraćanje, predsjednik Milanović je upozorio kako svijet ponovno prolazi kroz turbulentno razdoblje te je pozvao Međimurce da nastave ljubomorno čuvati svoju jedinstvenu tradiciju koja ovaj kraj izdvaja kao posebnu hrvatsku pokrajinu. Uz čestitke za spomendan, izrazio je želju za stabilnošću i mirom u godini koja je pred nama, naglašavajući snagu i radišnost međimurskog čovjeka.
