Svake godine u Hrvatskoj se iznova otvara rasprava o obilježavanju Dana antifašističke borbe 22. lipnja. Dok politički lideri balansiraju između tradicije i europskih vrijednosti, postavlja se pitanje je li to obilježavanje u skladu s modernim poimanjem povijesti i europskih rezolucija koje osuđuju sve totalitarne režime.
Dan antifašističke borbe: između tradicije i europskih vrijednosti
U Hrvatskoj se 22. lipnja obilježava Dan antifašističke borbe, datum koji se često povezuje s formiranjem Sisačkog partizanskog odreda. Međutim, ovo obilježavanje izaziva sve veće kontroverze, pogotovo među hrvatskim braniteljima, koji ističu diskrepanciju između domaćeg pristupa povijesti i europskih standarda.
Dok Europa 8. i 9. svibnja slavi Dan pobjede nad fašizmom i Dan Europe, u Hrvatskoj se i dalje inzistira na datumu koji se, prema mnogima, više veže uz ideološke, a ne isključivo antifašističke konotacije. Postavlja se pitanje: nije li obilježavanje 22. lipnja, s obzirom na kasniji razvoj komunističkog režima u Jugoslaviji, zapravo veličanje totalitarizma koji je osuđen Deklaracijom Europske unije?
Veličanje krvnika ili slavljenje istine?
Paradoks je očit: 22. lipnja se slavi “antifašistička borba”, dok se 23. kolovoza obilježava Dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima – nacizma, fašizma i komunizma. Kako je moguće veličati one koji su, prema povijesnim činjenicama i europskim rezolucijama, odgovorni za zločine komunističkog totalitarizma, a istovremeno osuđivati te iste režime?
Primjetno je da državni vrh sve manje pridaje pompu ovom datumu, svjesni vjerojatno ideološkog tereta koji nosi. Ipak, na sjeverozapadu Hrvatske, proslave su i dalje izrazito pompozne, što dodatno produbljuje podjele u društvu.
Svjedočanstvo Lojze Buturca: preispitivanje povijesnih narativa
U kontekstu ovih rasprava, posebno odjekuje izjava pokojnog Lojze Buturca, povjesničara i inženjera, rođenog 1924. godine, koju je dao 22. lipnja 2014. Buturac je, kao izravan svjedok i sugovornik Vlade Janića – Cape, kojemu se pripisuje osnivanje Sisačkog partizanskog odreda, iznio drugačiju perspektivu događaja iz 1941. godine.
Buturac u svojoj izjavi, pozivajući se na razgovor s Janićem iz 1955. godine, tvrdi da 22. lipnja 1941. u šumi Brezovici nije osnovan nikakav partizanski odred. Prema Janićevim riječima, tog je dana, nakon napada Njemačke na Sovjetski Savez, donesena odluka o povlačenju sisačkih komunista u ilegalnost, prvo u Žabensku šumu. Janić i Marijan Cvetković, kako je ispričao, sakrili su se u Žabenskoj šumi, u skloništima “Šikara” i “Mali kolićevac”. Tamo su se okupljali i drugi ustanici, ali nikakvog organiziranog odreda u Brezovici, na taj datum, nije bilo.
Janić je Buturcu ispričao i kako su se nakon mjesec dana (22. srpnja) u Kolićevcu sukobili s Hrvatskom vojskom, a preživjeli su se povukli u Gornju Posavinu. Sam Janić se, nakon što je ostao sam u Žabenskoj šumi, skrivao po savskim vrbacima te se tek koncem kolovoza pridružio skupini ustanika u Brezovici. Čak je i tada, sredinom rujna, zbog otkrivanja lokacije, ta skupina prešla Savu i preselila se na Banovinu, gdje je Janić ubrzo došao u sukob s četničkim vođom Vasiljem Gaćešom.
Buturac u svojoj izjavi navodi i literaturu, čak i onu iz komunističkog razdoblja, koja, prema njegovom mišljenju, djelomično potvrđuje Janićevu priču i dovodi u pitanje službenu verziju o osnivanju Sisačkog odreda u Brezovici 22. lipnja. Među navedenom literaturom su:
- Miroslav Matovina i Dragan Božić, “Prvi partizanski odred” (Zagreb, 1981.), koja opisuje stanje oko Siska od lipnja do rujna 1941. i spominje Žabensku šumu kao mjesto okupljanja u lipnju i srpnju.
- Letak “Sisak-Brezovica, spomenik Prvom partizanskom odredu” (Muzej Sisak i Turistička zajednica Sisak, 1981.), za koji Buturac tvrdi da sadrži istine i neistine.
- Dragan Božić, “Žabenska šuma” (časopis “Forum” 1985., pretiskano u “Povijest rijetke ptice”, Sisak 2009.), gdje Božić detaljno opisuje događaje od 22. lipnja 1941. i sljedećih dana, bez spomena Brezovice ili partizanskog odreda.
- Intervju s Ljubicom Čulig, bivšom partizankom iz Žabna, u Novom sisačkom tjedniku (24. lipnja 2010.), koja potvrđuje dolazak Janića i Cvetkovića u Žabno 22. lipnja 1941. i njihovo skrivanje u Žabenskoj šumi, ali ne i osnivanje partizanskog odreda.
Poziv na istinu i europske vrijednosti
Buturac, kao i brojni drugi, poziva hrvatsku javnost na odbacivanje, kako on navodi, “komunističkih laži” i usvajanje istine o povijesnim događajima. Naglašava obvezu prema Europskoj uniji, čiji smo član, i prema budućim naraštajima da se živi u istini.
Podsjetimo, Europski parlament je 23. kolovoza 2008. proglasio Danom europskog sjećanja na žrtve staljinizma i nacizma, što je potvrđeno i Rezolucijom od 2. travnja 2009. Nadalje, Hrvatski sabor je 30. lipnja 2006. godine donio Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1999. (NN, 76/2006.), jasno navodeći da je komunistički režim bio obilježen masovnim povredama ljudskih prava.
U tom svjetlu, sve je glasniji poziv da se lažni Dan antifašističke borbe 22. lipnja zamijeni istinitim Danom sjećanja na žrtve totalitarnih režima – nacizma, fašizma i komunizma 23. kolovoza, čime bi se Hrvatska uskladila s europskim vrijednostima i povijesnom istinom.
Što mislite, je li vrijeme da Hrvatska redefinira svoje povijesne datume i uskladi ih s europskim i vlastitim deklaracijama o osudi totalitarnih režima?
