Mjesec studeni za cijelu Hrvatsku, a posebno za Vukovarce, predstavlja razdoblje dubokog prisjećanja na strahote koje su pretrpjeli tijekom gotovo tromjesečne opsade grada u ljeto i jesen 1991. godine. Te su strahote kulminirale slomom obrane 18. studenoga, datumom koji je postao trajni simbol žrtve i otpora. Iako su prvi sukobi započeli ranije, datum početka Bitke za Vukovar službeno se veže uz 25. kolovoza 1991. godine, kada su snage JNA i srpske paravojne postrojbe pokrenule opći tenkovsko-pješački napad na grad.
Neravnopravna bitka i snaga agresora
Vukovar je pod opsadom bio herojska 87 dana, izdržeći protiv masovne nadmoći agresora. Prema podacima Ministarstva hrvatskih branitelja, agresor je na Vukovar poslao oko 30.000 vojnika, potpomognutih s oko 1600 oklopnih borbenih vozila, 60 zrakoplova i 350 topova. Vrh JNA, angažirajući Novosadski korpus, riječnu mornaricu, elitne postrojbe poput Prve proleterske i Gardijske motorizirane brigade, te paravojne formacije, pretpostavljao je da će grad osvojiti u samo tjedan dana. Nasuprot toj golemoj sili, grad je branilo svega 1800 hrvatskih branitelja. Vukovar i okolica svakodnevno su bili pod intenzivnim granatiranjem i bombardiranjem, s učestalim tenkovskim napadima usmjerenim na razdvajanje snaga branitelja.
Život u okruženju i bolnica u podrumu
Život civilnog stanovništva u opkoljenom i razrušenom Vukovaru bio je nadljudski težak. Stanovništvo je tjednima bilo bez struje, a opskrba vodom i hranom bila je neredovita. Većina civila boravila je u podrumima i skrovištima. Gradska bolnica je zbog teških oštećenja prestala funkcionirati na nadzemnim katovima i prebacila se isključivo u podrumske prostore, s hodnicima pretrpanim krevetima. Iako je 19. listopada 1991. uspio ući prvi i jedini humanitarni konvoj “Liječnika bez granica” kako bi spasio stotinjak ranjenika, situacija je bila neodrživa.
Konačni slom i tragedija Ovčare
Stanje obrane postalo je kritično padom gradske četvrti Lužac 2. studenoga, što je dovelo do odsijecanja branitelja u centru grada od Borova naselja. Nakon što je 10. studenoga slomljena obrana Bogdanovaca – sela preko kojeg se odvijala jedina komunikacija sa slobodnim vinkovačkim područjem takozvanim kukuruznim putem – Vukovar se našao u potpunom okruženju. Bilo je samo pitanje dana kada će agresor ući u razrušeni grad u kojem se nalazilo oko 15.000 civila, uključujući 3500 djece.
Nakon sloma obrane, dio branitelja pokušao se izvući kroz minska polja, dok su oni koji su ostali ubijeni ili odvedeni u srpske koncentracijske logore. Najveća tragedija dogodila se s 260 ranjenika iz vukovarske bolnice, od kojih je 1996. godine 200 ekshumirano iz masovne grobnice na Ovčari. Nedavno su ekshumirani i posmrtni ostaci branitelja poput Jean Michela Nicoliera, Josipa Batarela i Zorislava Gašpara.
Neizbrisivi ožiljak: Broj žrtava
Tijekom i nakon agresije, u Vukovaru i okolici otkriveno je više od 50 masovnih grobnica. Prema podacima Hrvatskog sanitetskog stožera, u Vukovaru je poginulo 450 branitelja i 1350 civila, od kojih su 86 bila djeca. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 858 djece. Po podacima Franjevačkog samostana u Vukovaru, u agresiji je poginulo i ubijeno 2717 hrvatskih branitelja i civila. Hrvatski ustavno-pravni poredak ponovno je uspostavljen u Vukovaru 15. siječnja 1998., procesom mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja.
