Saborski zastupnik Nezavisne platforme Sjevera, Ivica Baksa, upozorio je da je zapošljavanje osoba s invaliditetom i dalje jedan od najvećih propusta hrvatske radne politike, unatoč tome što je riječ o vrijednom dijelu radnog potencijala koji se uporno zanemaruje.
Spori pomaci u zapošljavanju
Baksa je istaknuo da u Hrvatskoj živi 675 tisuća osoba s invaliditetom, dok ih je oko devet tisuća prijavljeno kao nezaposleno. Naglasio je da, iako se ta brojka smanjuje, pomaci su prespori. Kao dokaz naveo je podatak da je u prvih šest mjeseci ove godine putem HZZ-a zaposleno tek 3,8 posto osoba s invaliditetom, što jasno ukazuje na stagnaciju u uključivanju u radni proces.
Problem je u sustavu, ne u ljudima
Zastupnik je kao pozitivan primjer naveo Međimursku županiju, jednu od tri županije s najvišim udjelom zaposlenih osoba s invaliditetom u ukupnoj zaposlenosti, gdje taj udio iznosi 9,1 posto. Baksa je poručio da to pokazuje kako se uz lokalnu inicijativu može postići više te da problem očito nije u ljudima, nego u sustavu.
Upozorio je da mnoge osobe s invaliditetom nailaze na prepreke već na samom natječaju. Također, naveo je da se prilagodbe radnog mjesta i radnog vremena, iako zakonom dopuštene, gotovo nikada ne provode, a ljude se i dalje stavlja pred izbor punog radnog vremena ili nikakvog posla, što je za mnoge nerealno i nepravedno.
Kvotni sustav i nelogičan uvoz radne snage
Baksa je posebno kritizirao neučinkovitost kvotnog sustava, ističući da više od polovice poslodavaca obveznika kvote radije plaća penale nego da zapošljava osobe s invaliditetom. “Ako je poslodavcu isplativije platiti kaznu nego pružiti priliku, teško možemo govoriti o poticanju zapošljavanja”, upozorio je.
Dodao je kako je nelogično da Hrvatska uvozi sve veći broj radnika u sektorima poput turizma, trgovine i administracije, dok istovremeno ne koristi vlastitu radnu snagu koja bi mogla raditi upravo u tim djelatnostima.
Put prema jednakim mogućnostima
Naglasio je da rješenja nisu komplicirana, već zahtijevaju:
-
Osiguravanje stvarnih prilagodbi radnih mjesta i radnog vremena.
-
Donošenje jasnijih smjernica koje će poslodavci primjenjivati.
-
Uvođenje poticaja koji imaju mjerljiv učinak.
-
Osiguravanje transparentnih natječaja bez diskriminacije.
“Sve dok toleriramo sustav u kojem su kazne isplativije od zapošljavanja, ne možemo govoriti o jednakim mogućnostima. Jednaki pristup radu mora biti minimum, a to je smjer u kojem Hrvatska mora ići”, zaključio je Baksa.
