Subotnji napadi Sjedinjenih Država i Izraela na ciljeve u Iranu, popraćeni eksplozijama u više gradova, označili su vrhunac višetjednih napetosti i vojnih prijetnji. Dok se svijet pribojava daljnje eskalacije, ključno je razumjeti unutarnju strukturu moći Islamske Republike, sustava koji nepokolebljivo stoji još od revolucije 1979. godine. U središtu tog kompleksnog mehanizma nalazi se Vrhovni vođa, figura s doživotnim mandatom koju imenuje Skupština stručnjaka. Iako se ovo visoko vjersko tijelo bira općim pravom glasa i teoretski nadzire vođu, u praksi je on taj koji ima konačnu riječ o svim strateškim smjernicama iranske unutarnje i vanjske politike.
Aktualni Vrhovni vođa, ajatolah Ali Hamenei, upravlja zemljom još od 1989. godine, naslijedivši utemeljitelja republike Ruholaha Homeinija. Tijekom svoje duge vladavine Hamenei je prebrodio brojne krize, često se oslanjajući na represiju kao odgovor na unutarnje nemire. Njegov je autoritet pod posebnim povećalom nakon razornog dvanaestodnevnog rata s Izraelom u lipnju 2025. godine, koji je oslabio regionalne saveznike Teherana i potaknuo masovne prosvjede. Kao vrhovni zapovjednik, on izravno kontrolira sigurnosni i obavještajni aparat te imenuje čelnike ključnih institucija, od pravosuđa do državne radiotelevizije, čime osigurava potpunu kontrolu nad državnim narativom.
S druge strane, iranski građani redovito izlaze na birališta kako bi izabrali predsjednika, parlament i Skupštinu stručnjaka, no demokratski proces ograničen je djelovanjem Vijeća čuvara ustava. Ovo moćno tijelo od dvanaest članova mora potvrditi svaku kandidaturu, čime se unaprijed filtriraju politički nepodobni pojedinci. Trenutačni predsjednik Masud Pezeškian smatra se jednim od umjerenijih političara u povijesti zemlje. Iako mu je dopušteno provođenje opreznih reformi i pokušaji diplomatskog približavanja Zapadu, njegov manevarski prostor strogo je omeđen odlukama Vrhovnog vođe, posebno u kontekstu odnosa s “Velikim Sotonom”, kako Teheran naziva SAD, i Izraelom.
Dok se predsjednik primarno bavi ekonomskom politikom i rješavanjem kriza uzrokovanih međunarodnim sankcijama, stvarna fizička snaga režima leži u oružanim snagama. One su podijeljene na regularnu vojsku i ideološku vojsku poznatu kao Čuvari revolucije, odnosno Pasdarani. Čuvari revolucije nisu samo vojna sila; oni su golema organizacija s dubokim utjecajem na iransko gospodarstvo i društvo. Zapadne ih sile često optužuju za uplitanje u inozemne sukobe i kršenje ljudskih prava, a nedavni rat s Izraelom razotkrio je ranjivost ove strukture kroz infiltraciju izraelskih obavještajnih službi i eliminaciju visokih zapovjednika.
Nacionalna sigurnost i obrambene strategije danas se kroje u Vrhovnom vijeću za nacionalnu sigurnost, kojim predsjeda predsjednik države, ali u skladu sa željama Vrhovnog vođe. Kao odgovor na gubitke pretrpljene u prošlogodišnjem ratu, osnovano je i novo tijelo – Nacionalno vijeće obrane pod vodstvom Alija Šamhanija. Njegova je primarna zadaća hitno jačanje vojnih kapaciteta zemlje u trenutku kada se Iran suočava s najozbiljnijim vanjskim izazovom u posljednjih nekoliko desetljeća. Unatoč zamjeni ubijenih kadrova i pokušajima stabilizacije, iranski se vrh nalazi pred teškim zadatkom očuvanja poretka usred vanjske agresije i unutarnjeg nezadovoljstva.
