Saborski zastupnik Nezavisne platforme Sjevera, Ivica Baksa, jučer je u Saboru snažno upozorio na poražavajuće podatke o dječjem siromaštvu u Hrvatskoj. Prema njegovim riječima, čak 127 tisuća djece, odnosno svako peto dijete, živi u riziku od siromaštva. Ova brojka, istaknuo je Baksa, nije tek suha statistika, već odraz konkretnih, bolnih životnih priča: djece koja nemaju vlastiti krevet, pristup internetu ili mogućnost sudjelovanja na školskim izletima, te roditelja koji odlaze na spavanje gladni kako bi svojoj djeci osigurali barem osnovno.
Hrvatska je, upozorio je Baksa, prošle godine bila druga u Europskoj uniji po porastu broja siromašne djece. Postojeći sustav pomoći, poput dječjeg doplatka, pokazao se neučinkovitim. Iako su postojale najave da će dječji doplatak primati pola milijuna djece, u travnju je isplaćen za manje od 272 tisuće djece, u prosječnom iznosu od svega 53,67 eura mjesečno. Najniži iznos iznosi tek mizernih 30,9 eura.
„Što se s tim može? Koliko vrećica u dućanu napunite za 30 eura? A mnoge obitelji ne dobiju ni to jer ne zadovoljavaju kriterije. Velik broj djece ostaje nevidljivo za sustav“, kritizirao je Baksa, naglašavajući da mnoga djeca u siromaštvu imaju samo jedan topli obrok dnevno – onaj školski. Učenici srednjih škola, pak, nemaju ni tu mogućnost.
Posljedice dječjeg siromaštva su dalekosežne i razarajuće: od slabijeg školskog uspjeha i lošijeg zdravlja do socijalne isključenosti, stigmatizacije, diskriminacije i depresije. Šanse da takva djeca izađu iz kruga siromaštva su minimalne, što stvara začarani krug.
Baksa je postavio i ključno demografsko pitanje: „Kako poticati rađanje kad ni djecu koju već imamo ne znamo adekvatno zbrinuti?“ Upozorio je na procjene Europske komisije prema kojima će Hrvatska za 15 godina imati 135 tisuća učenika manje, što je izravna posljedica nebrige za najmlađe.
Zastupnik Nezavisne platforme Sjevera zatražio je hitnu reformu sustava dječjeg doplatka. Predložio je znatno povećanje osnovnog iznosa doplatka, redefiniranje dohodovnih cenzusa u skladu sa stvarnim troškovima života, automatsku indeksaciju doplatka s inflacijom te dodatne oblike pomoći za obitelji s više djece i samohrane roditelje.
„Ne možemo na djecu gledati kao na trošak. Ona su ulaganje. A ostaviti ih u siromaštvu ne šteti samo njima, već i budućnosti cijelog društva“, zaključio je Baksa, apelirajući na hitnu akciju države kako bi se osigurala bolja budućnost za svako dijete u Hrvatskoj.
U Međimurskoj županiji, pitanje siromaštva i deprivacije djece također je relevantno. Iako su lokalne inicijative prisutne, bez sustavne nacionalne podrške, borba protiv dječjeg siromaštva ostaje izuzetno teška. Lokalne samouprave i udruge često su prva linija obrane, ali njihov doseg je ograničen bez jačeg angažmana države.
