Danas, 5. studenoga, obilježava se Svjetski dan romskog jezika, posvećen očuvanju jezika, kulture i identiteta romskog naroda. Ovaj međunarodni dan UNESCO je službeno proglasio 2015. godine, a posebnu ulogu u njegovu ustanovljenju imala je upravo Hrvatska. Hrvatski sabor još je 2012. godine postao prvi parlament u svijetu koji je podržao tu inicijativu. Za Međimurje, u kojem živi najbrojnija romska zajednica u Hrvatskoj, ovaj dan ima dodatno značenje jer podsjeća i na bogatstvo različitih jezika i govora koji su dio lokalne kulturne baštine.
UNESCO 2015. godine proglasio Svjetski dan romskog jezika
Svjetski dan romskog jezika obilježava se svake godine 5. studenoga s ciljem očuvanja i promicanja romskog jezika, jačanja svijesti o njegovoj kulturnoj vrijednosti te poticanja međusobnog razumijevanja.
Odluku o njegovu proglašenju donio je UNESCO 2015. godine, prepoznavši važnost romskog jezika kao dijela svjetske jezične i kulturne raznolikosti.
Romski jezik, poznat kao romani čhib, pripada indoarijskoj skupini jezika, a njegovi korijeni povezani su s Indijskim potkontinentom, odakle su preci današnjih Roma prije više stoljeća započeli migracije prema Europi.
Tijekom dugog povijesnog razvoja jezik je preuzimao utjecaje drugih jezika, zbog čega danas postoji velik broj regionalnih dijalekata i govornih varijanti.
Hrvatska među prvima prepoznala važnost očuvanja romskog jezika
Posebno mjesto u povijesti Svjetskog dana romskog jezika pripada Republici Hrvatskoj.
Na inicijativu romskih organizacija i uz podršku saborskih zastupnika, Hrvatski sabor 24. svibnja 2012. godine prihvatio je zaključak kojim podržava međunarodnu inicijativu za ustanovljenje 5. studenoga Svjetskim danom romskog jezika.
Time je postao prvi nacionalni parlament u svijetu koji je službeno podržao ovu inicijativu, čak tri godine prije UNESCO-ova proglašenja.
Važnu ulogu u tim nastojanjima imali su Savez Roma u Republici Hrvatskoj „Kali Sara“ i saborski zastupnik romske nacionalne manjine Veljko Kajtazi.
Još 2008. godine objavljen je prvi hrvatsko-romski i romsko-hrvatski rječnik, čime je napravljen važan korak u dokumentiranju, proučavanju i promicanju romskog jezika.
Na Prvom svjetskom kongresu Roma, održanom u Londonu 1971. godine, romani čhib prihvaćen je kao zajednički jezik romskog naroda, što je bio važan događaj u oblikovanju suvremenog romskog nacionalnog i kulturnog identiteta.
U Međimurju živi gotovo 7000 pripadnika romske nacionalne manjine
Međimurje ima posebno važnu ulogu u očuvanju romske kulturne i jezične baštine, s obzirom na velik broj pripadnika romske nacionalne manjine koji žive na njegovu području.
Prema službenim podacima Popisa stanovništva iz 2021. godine, u Međimurskoj županiji živi 6954 Roma, što čini 6,61 posto ukupnog stanovništva županije.
Riječ je o najbrojnijoj romskoj zajednici među hrvatskim županijama.
Romska zajednica važan je dio društvenog i kulturnog života Međimurja, a njezina povijest, običaji i jezici predstavljaju dio ukupne baštine ovoga kraja.
Važna posebnost Međimurja: Romani čhib i bajaški nisu isti jezik
Kada se govori o romskom jeziku u Međimurju, važno je istaknuti jednu posebnost koja se često zanemaruje.
Naime, velik dio međimurskih Roma pripada skupini Roma Bajaša, koji tradicionalno govore bajaškim rumunjskim, jezičnom varijantom povijesno povezanom s rumunjskim jezikom.
Za razliku od njega, romani čhib pripada indoarijskoj jezičnoj skupini.
Riječ je, dakle, o različitim jezicima, iako su oba povezana s identitetom romskih zajednica.
Prema hrvatskom izvješću o primjeni Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima, bajaški je posebno raširen među Romima u Međimurju i drugim dijelovima sjeverne Hrvatske, dok je romani čhib zastupljeniji među romskim zajednicama u Zagrebu i okolici, Istri i Primorju.
Ta razlika pokazuje koliko je jezična baština romskog naroda raznolika te zašto je važno očuvati i poštovati sve jezike kojima se pripadnici romske zajednice tradicionalno služe.
Očuvanje jezika počinje u obitelji, ali važnu ulogu imaju i škole
Jezik nije samo sredstvo svakodnevne komunikacije, nego i način prenošenja obiteljske povijesti, običaja, pjesama, priča i vrijednosti s jedne generacije na drugu.
Zato je očuvanje romskog jezika i bajaškog govora važno za kulturni identitet zajednica koje se njima služe.
Posebnu ulogu imaju obitelji, odgojno-obrazovne ustanove, kulturne organizacije i udruge koje mogu pridonijeti dokumentiranju jezika, stvaranju nastavnih materijala i njegovu prenošenju mladim generacijama.
Jednako je važno da djeca i mladi imaju kvalitetne mogućnosti obrazovanja na hrvatskom jeziku, uz poštovanje i očuvanje vlastitog materinskog jezika.
Jandroković: Čuvanje romskog jezika dio je očuvanja zajedničke baštine
Prilikom obilježavanja Svjetskog dana romskog jezika u Hrvatskom saboru 2022. godine, predsjednik Sabora Gordan Jandroković istaknuo je važnost trajne brige o romskom jeziku, kulturi i položaju romske nacionalne manjine.
„Želimo li obogatiti budućnost, ne smije se posustati u ustrajnoj skrbi, unaprjeđenju i popularizaciji ne samo romskog jezika, već i kulture“, poručio je tom prilikom.
Naglasio je i važnost međusobnog razumijevanja, solidarnosti te očuvanja manjinske baštine kao dijela zajedničkog kulturnog nasljeđa.
Svjetski dan romskog jezika podsjetnik je na važnost različitosti
Svjetski dan romskog jezika prilika je da se podsjeti kako očuvanje jezika znači i očuvanje povijesti, identiteta i kulturnog nasljeđa jednoga naroda.
Za Međimurje, koje stoljećima oblikuju različite kulturne i jezične tradicije, ovaj dan predstavlja priliku za bolje upoznavanje romske zajednice i njezina doprinosa lokalnom društvu.
Očuvanje romskog jezika, ali i bajaškog govora kojim se služi velik dio međimurskih Roma, važno je kako bi se ta vrijedna jezična i kulturna baština prenijela budućim generacijama.
