U petak, 23. listopada 2026. godine, prelijepi krajolik Selnice i podnožje Balog brega postali su središte živog povijesnog sjećanja. U vikendici obitelji Ivana Mezge, kraj poznate Selničke kleti, okupili su se nekadašnji članovi Kriznog stožera općine Čakovec, tijela koje je u ranim devedesetim godinama prošlog stoljeća nosilo ključnu odgovornost za cijelo Međimurje. Cijela inicijativa pokrenuta je s jasnim i uzvišenim ciljem: dok su sudionici i živi svjedoci tih sudbonosnih vremena još među nama, potrebno je obnoviti sjećanja i zabilježiti istinu o tome kako su se upravo na ovom području donosile odluke od presudne važnosti za stvaranje moderne Republike Hrvatske.
Okupljanje na brežuljcima iznad Selnice poslužilo je kao svojevrsno ponavljanje gradiva o Domovinskom ratu i zadaćama koje su pred predanim domoljubima stajale u najtežim trenucima. Temelje hrvatske državnosti u tom su kraju gradili vodeći ljudi općine i sigurnosnih službi, predvođeni predsjednikom Kriznog stožera i tadašnjim predsjednikom Izvršnog vijeća Općine Čakovec, gospodinom Antunom Jurincem. Uz njega, neprocjenjiv doprinos dali su načelnik Policijske postaje Čakovec Marijan Balaban, ministar uprave Marijan Ramuščak, saborski zastupnik Ivan Mezga, kao i Ivan Marodi, vozač predsjednika kriznog stožera, te nažalost pokojni Stjepan Hamunajec. Njihove mudre strategije i hrabrost omogućili su formiranje prvih dobrovoljačkih odreda i postavljanje temelja obrane.
Mudro nadmudrivanje JNA i dramatična akcija spašavanja obitelji Babić
Središnji dio povijesnih zapisa i sjećanja obuhvaća događaje oko pada vojarne Čakovec, događaja koji u analima hrvatske povijesti ostaje zapamćen po izuzetnoj taktičkoj zrelosti hrvatskih pregovarača. Budući da je predaja vojarne tajno ispregovarana bez ijednog ispaljenog metka, bilo je nužno zaštititi zapovjednika čakovečkog Bataljuna, majora Josipa Babića. S obzirom na to da je Babić bio Hrvat koji se odlučio staviti na raspolaganje svojoj domovini, KOS mu je izravno prijetio, a njegova je obitelj bila u životnoj opasnosti. Kako bi se prikrila istina od vrha takozvane Jugoslavenske narodne armije i Varaždinskog korpusa, organizirano je fingirano kidnapiranje majora Babića, njegove supruge Anice i dvoje djece.
Obitelj Babić tada je tajno prebačena u Selnicu, upravo u klet Ivana Mezge, koja se u tim opasnim vremenima pokazala kao najsigurnije skrovište. Dok je neprijatelj bio u uvjerenju da je zapovjednik otet, u Selnici su se odvijali procesi od dalekosežnog značaja za hrvatsku vojsku. Svo naoružanje koje je preuzeto iz Čakovečke vojarne odmah je odaslano prema Varaždinu kao neprocjenjiva pomoć Varaždincima u oslobađanju tamošnjih vojnih objekata. Nakon uspješno izvedene predaje, pukovnik Josip Babić odmah je sa svojom jedinicom, po direktivi stožera, krenuo na pakračko ratište gdje je nastavio borbu za slobodu Hrvatske.
Svjetski mediji u Selnici i prijedlog za županijska priznanja
Posebnost ove lokacije očituje se i u činjenici da su upravo u dane Babićeva takozvanog zarobljeništva u Međimurje stigle prve plave kacige, takozvani Bijelci. Kolone vozila i delegacije stigle su do vikendice u Selnici, a s njima su doputovali i novinari najpoznatijih svjetskih medijskih kuća poput CNN-a i BBC-ja. Predsjednik stožera Antun Jurinec i pukovnik Josip Babić pred kamerama svjetskih televizija dali su ključne intervjue, objašnjavajući globalnoj javnosti pravu istinu o raspadu Jugoslavije i opravdanoj borbi hrvatskog naroda za samostalnost.
Sastanku na Balog bregu prisustvovali su i drugi važni svjedoci toga vremena, među kojima su bili ondašnji načelnik policijske uprave Varaždin gospodin Marijan Žitnjak te saborski zastupnici Alojz Šincek i Stjepan Šipek. Svi okupljeni državotvorci jednoglasno su donijeli zaključak da se prema Skupštini Međimurske županije uputi službeni prijedlog da se do iduće obljetnice pada vojarne Čakovec 2027. godine dodijele zaslužena županijska priznanja. Priznanja bi obuhvatila najzaslužnije živuće članove stožera, ali i posmrtne zahvale onima koji više nisu s nama, poput Stjepana Hamonajca i pukovnika Josipa Babića, čija djela ostaju trajno utkana u slobodu Hrvatske.
