Ksenija Urličić, jedna od najvažnijih i najprepoznatljivijih osoba u povijesti Hrvatske radiotelevizije, preminula je u 88. godini života. Voditeljica, spikerica, urednica i televizijska autorica više od četiri desetljeća bila je dio hrvatske televizije – najprije pred kamerama, a potom iza njih, gdje je početkom devedesetih postala jedna od najutjecajnijih osoba hrvatskog zabavnog programa, piše Gloria.
Generacije gledatelja pamte je kao elegantnu televizijsku spikericu, kolege kao zahtjevnu i beskompromisnu „čeličnu lady“, a hrvatska televizijska publika posebno kao „mamu Dore“, idejnu začetnicu hrvatskog izbora za pjesmu Eurovizije.
Njezin odlazak dogodio se samo 19 dana nakon velikog osobnog gubitka. Njezin suprug Ivica Urličić, s kojim je provela gotovo šest desetljeća, preminuo je 12. kolovoza. Upravo je na televiziji upoznala čovjeka kojeg je nazivala svojim „životnim korektivom“.
Od Splita do Zagreba
Ksenija Urličić rođena je 1938. godine u Splitu kao Ksenija Domljan, u obitelji liječnika Luje Domljana i majke Katice. Imala je dva starija brata, Zlatka i Žarka, te sestru Maju.
Iako je u Zagreb stigla još kao djevojčica i kasnije se smatrala Zagrepčankom, dalmatinski korijeni ostali su važan dio njezina identiteta. Odrasla je u velikoj i povezanoj obitelji, a od majke Katice naslijedila je potrebu da obitelj uvijek drži na okupu.
U obitelji se govorilo dalmatinski, uz brojne talijanizme, dok su roditelji međusobno razgovarali i na talijanskom. Ksenija je kasnije govorila da je upravo spoj jezika koje je slušala kod kuće i zagrebačkog okruženja utjecao na njezin govor, što joj je kasnije itekako koristilo pred televizijskim kamerama.
Njezin brat Žarko Domljan također je ostavio dubok trag u hrvatskom javnom životu. Povjesničar umjetnosti, leksikograf i političar nakon prvih višestranačkih izbora 1990. postao je prvi predsjednik Hrvatskog sabora.
Nakon donošenja odluke o hrvatskoj samostalnosti 25. lipnja 1991. ostao je zapamćen po riječima: „Rođena je država Hrvatska! Neka joj je dug i sretan život.“ Preminuo je 2020. godine u 88. godini života.
Na televiziju je stigla gotovo slučajno
Ksenijin put prema televiziji nije bio unaprijed planiran.
Kao tinejdžerica bila je izvrsna plivačica, bavila se ronjenjem i skokovima u vodu, a kao učenica zagrebačke gimnazije dobila je naslovnu ulogu u filmu „Mala Jole“ redatelja Nikše Fulgosija. Trebala je glumiti Jolandu Gruber, prvu ženu pomorskog kapetana, no film nikada nije dovršen.
Ipak, upravo joj je taj nedovršeni filmski projekt otvorio vrata televizije.
Ivan Hetrich, koji je na filmu radio kao pomoćnik redatelja, zapamtio je mladu Kseniju i kasnije je pozvao na audiciju za televizijske najavljivače.
U to je vrijeme studirala romanistiku, a na televiziju nije došla s velikim profesionalnim ambicijama. Posao joj je u početku bio način da zaradi studentski džeparac.
No pokazalo se da će televizija postati njezin život.
Četiri desetljeća na televiziji
Na tadašnjoj Radioteleviziji Zagreb počela je raditi 1959. godine, a na televiziji je ostala sve do umirovljenja 2001.
Počela je kao najavljivačica i spikerica, čitala i vodila informativne emisije, među kojima i središnji Dnevnik, prevodila filmove te radila kao radijska voditeljica.
Vodila je Festival dalmatinskih klapa, Melodije Istre i Kvarnera, Vinkovačke jeseni, koncerte i brojne velike televizijske priredbe.
Kao spikerica i voditeljica čak je četiri puta osvojila nagradu Gordana Bonetti.
No njezina najveća televizijska ostavština nastala je kada se postupno preselila iz kadra u uredničku poziciju.
„Čelična lady“ hrvatske televizije
Tijekom osamdesetih sve se više okretala uredničkom poslu. Velika prekretnica dogodila se 1986. godine kada je osnovala i okupila redakciju emisije „Kritična točka“.
Početkom devedesetih preuzela je Zabavno-glazbeni program HTV-a i postala jedna od najmoćnijih osoba hrvatske televizije.
Bilo je to iznimno zahtjevno vrijeme, obilježeno Domovinskim ratom, a Urličić je smatrala da televizija, uz informativni program, gledateljima mora ponuditi i zabavu.
Radila je velikim tempom i isto očekivala od svojih suradnika.
Nije skrivala da je znala povisiti glas, ali i udaljiti nekoga iz studija ako posao nije bio napravljen kako treba. Upravo su joj disciplina, zahtjevnost i beskompromisan odnos prema poslu donijeli nadimak „čelična lady“.
Pod njezinim je vodstvom nastala „Sedma noć“, jedan od najgledanijih zabavnih televizijskih projekata devedesetih, koji je dosegnuo oko 200 emisija.
Pokretala je novogodišnje programe i brojne druge velike televizijske i glazbene projekte. „Sedmu noć“ kasnije je, uz Doru, izdvajala kao jedno od najvećih postignuća svoje karijere.
Bila je „mama Dore“
Posebno mjesto u njezinoj karijeri pripada Dori.
Ksenija Urličić bila je idejna začetnica hrvatskog izbora za pjesmu Eurovizije, a upravo je ona tom natjecanju dala ime.
Kao šefica hrvatske eurovizijske delegacije pratila je razdoblje u kojem je Hrvatska ostvarivala neke od svojih najboljih rezultata na Eurosongu.
Od brojnih nadimaka koje je tijekom karijere dobila, jedan joj je bio posebno drag – „mama Dore“.
Za urednički rad 1996. godine dobila je godišnju nagradu HRT-a, a odlikovana je i Redom Danice hrvatske s likom Antuna Radića.
Ljubav života upoznala je na televiziji
Iza stroge i zahtjevne televizijske urednice postojala je žena kojoj je obitelj bila iznimno važna.
Ksenija je imala dvije kćeri, Katarinu i Nedu. Stariju Katarinu dobila je u prvom braku, o kojem tijekom života nije mnogo govorila.
Drugu veliku ljubav pronašla je upravo na televiziji.
Ivica Urličić, kojeg je nazivala Ivo, a kolege Ico, bio je inženjer elektrotehnike i televizijski stručnjak. Sudjelovao je u razvoju televizijske tehnike i izgradnji tehničkog dijela RTV centra na Prisavlju.
Radio je i u inozemstvu, među ostalim pet godina u Kamerunu, a od 1992. do 1995. bio je tehnički direktor HRT-a.
Njihova ljubavna priča počela je na radnom mjestu, a Ksenija je otvoreno priznavala da je upravo ona napravila prvi korak.
Ivo je bio ozbiljan mladi inženjer kojeg je više zanimala tehnika nego djevojke koje su se oko njega kretale. Ksenija je zato pronašla način da mu se približi – zamolila ga je da joj popravi tranzistor, a potom je namjerno propuštala službene kombije kako bi je upravo on odvezao kući.
Bili su karakterno različiti. Ona temperamentna i energična, on miran, racionalan i staložen.
Upravo zato ga je nazivala svojim „stalnim životnim korektivom“.
S Ivom je u 28. godini dobila mlađu kćer Nedu.
Baka sa šestero unučadi
Obitelj se s godinama širila.
Katarina je vrlo mlada osnovala vlastitu obitelj s Kazimirom Bačićem, kasnijim glavnim ravnateljem HRT-a, pa je Ksenija već s 41 godinom postala baka. Kolege su je tada u šali prozvali „gospodična baka“.
Katarina je dobila četvero djece – Andreu, Luciju, Luku i Matiju, dok Neda ima Klaru i Vala Ivana.
Ksenija je tako imala šestero unučadi, a dočekala je i praunuke.
Velika obitelj ostala je središte njezina privatnog života. Govorila je da se na obiteljskim okupljanjima kod nje znalo okupiti više od trideset ljudi, a obitelj je u šali opisivala kao „plemensku zajednicu“.
Bio je to običaj koji je naslijedila od majke Katice i nastavila njegovati i nakon završetka televizijske karijere.
Više od tisuću ruža
Nakon odlaska u mirovinu televizijski studio zamijenila je, među ostalim, vrtom uz obiteljsku kuću u Zagrebu.
Posebno je voljela ruže kojih je uzgajala više od tisuću, u petnaestak različitih sorti.
Sama ih je razmnožavala i dijelila susjedima pa se znala šaliti da njezinih ruža ima po cijelom Goljaku.
Ni u vrtu nije nestala njezina poznata potreba za redom. Alat je morao biti uredno posložen, a korov nije podnosila.
Poslove je dijelila sa suprugom. Ivo je kosio travu i brinuo o lozi, dok su ruže bile ponajprije njezino područje.
U poznijim godinama upravo su joj vrt, kuća i velika obitelj postali središte svakodnevice.
Ksenija Urličić otišla je nakon više od četiri desetljeća provedena na televiziji, ali iza nje ostaju emisije, televizijski projekti i ljudi čije je karijere oblikovala.
Ostat će zapamćena kao jedna od žena koje su obilježile razvoj hrvatske televizije – spikerica, voditeljica, urednica, autorica i „mama Dore“.
Njezina televizijska karijera završila je prije više od dva desetljeća, ali trag koji je ostavila na hrvatskoj televizijskoj sceni ostao je mnogo duže.