Zamjenik župana Međimurske županije iz reda romske nacionalne manjine Elvis Kralj odgovorio je na reakciju Dejana Drabića vezanu uz problem nezakonitog odlaganja otpada u Međimurju. Kralj poručuje kako utvrđivanje odgovornosti za nezakonito odlaganje i uklanjanje postojećeg otpada ne smiju biti suprotstavljeni ciljevi, već se moraju rješavati istodobno.
U svom odgovoru posebno ističe pitanje zaštite zdravlja stanovnika, ali i zdravstvene ispravnosti podzemnih voda koje se u dijelu romskih naselja koriste za svakodnevne potrebe.
Kralj upozorava kako problem ne smije prerasti u političko prepucavanje te poziva na uključivanje svih nadležnih institucija – od županije i jedinica lokalne samouprave do komunalnih društava, inspekcija, policije i državnih tijela.
Posebno naglašava da odgovornost mora biti individualna, a ne kolektivna, te odbacuje stigmatiziranje cijele romske zajednice zbog postupaka pojedinaca.
„Stanovnici romskih naselja nisu građani drugog reda. Oni imaju jednako pravo na čist okoliš, komunalnu infrastrukturu, zdravstveno ispravnu vodu i zaštitu zdravlja kao i svaki drugi stanovnik Međimurja. Ali upravo zato imaju i jednake obveze“, poručuje Kralj.
Na kraju predlaže da se rasprava usmjeri na pet konkretnih pitanja – gdje se nalazi otpad, tko je odgovoran za njegovo uklanjanje, kako sankcionirati počinitelje, je li podzemna voda zdravstveno ispravna te kako spriječiti ponavljanje problema.
Odgovor Elvisa Kralja Dejanu Drabiću donosimo u cijelosti:
Gospodine Drabiću,
zahvaljujem na reakciji jer je otvorila prostor za raspravu o problemu koji je stvaran, ozbiljan i koji ne smijemo pretvarati u međusobno političko prepucavanje.
No upravo zato treba jasno razdvojiti dvije stvari koje u svom priopćenju pokušavate prikazati kao jednu. Utvrđivanje odgovornosti za nezakonito odlaganje otpada i uklanjanje otpada koji danas ugrožava ljude i okoliš nisu suprotstavljeni ciljevi. Oni moraju ići istodobno.
Ako je netko nezakonito odlagao ili spaljivao otpad, neka se utvrdi tko je to radio i neka odgovara. To nikada nisam osporavao i neću osporavati, ali od odgovorne politike očekujem i više od pitanja „tko će platiti”.
Očekujem da se ukloni otpad koji već postoji, osobito opasni otpad i salonitne ploče (azbest), da se zaštiti zdravlje ljudi koji ondje žive, ali i svih stanovnika Međimurja, te da se uspostavi sustav kojim će se spriječiti da se isti problem ponovno pojavi.
A postoji još jedan problem o kojem se u ovoj raspravi premalo govori – voda.
U dijelu romskih naselja stanovnici za svakodnevne potrebe koriste podzemnu vodu. Ako postoji sumnja u njezinu zdravstvenu ispravnost i povezanost mogućeg onečišćenja s dugogodišnjim nepropisnim odlaganjem otpada, onda više ne govorimo samo o smeću, novcu ili političkoj odgovornosti. Govorimo o mogućem ozbiljnom riziku za zdravlje ljudi, a posebno djece. Zato tražim da se pitanje kvalitete i zdravstvene ispravnosti vode ozbiljno ispita, da građani dobiju jasne i stručne odgovore te da se, ako postoji rizik, osigura sigurna voda za piće, jer čovjek koji danas živi uz otpad i potencijalno zdravstveno neispravnu vodu ne može čekati da političari godinama raspravljaju tko je za što kriv.
Zaštita zdravlja mora biti prvi korak. Utvrđivanje odgovornosti drugi. A trajno rješenje – obveza svih nas. Kada se otpad već nalazi na terenu, nije rješenje reći: „Prvo pronađimo krivca, a do tada neka otpad ostane tamo gdje jest.” To nije odgovorna politika.
Jednako tako, nije odgovorna politika ni jednom sanirati problem, a zatim godinama kasnije ponavljati istu priču bez sustavnog rješenja. Upravo zato tražim uključivanje države.
Ne zato da bi netko drugi preuzeo odgovornost Međimurja, nego zato što je riječ o problemu koji zahtijeva koordinaciju županije, jedinica lokalne samouprave, komunalnih društava, inspekcija, policije i nadležnih državnih tijela.
Država ima svoje nadležnosti. Županija ima svoje. Općina ima svoje. Institucije nadzora i reda imaju svoje. A građani imaju pravo očekivati da svi rade svoj posao.
Gospodine Drabiću, pokušavate ovu temu svesti na pitanje jesam li nekoga osobno „zatražio” da pronađe počinitelja.
Ja bih problem postavio drugačije.
Ako znate za konkretne osobe koje nezakonito odlažu ili spaljuju otpad, pozivam vas da svoja saznanja proslijedite nadležnim institucijama.
Ako postoje dokazi o nezakonitom postupanju, neka se provede postupak.
Ako postoje propusti institucija, neka se utvrdi gdje su nastali i tko je za njih odgovoran.
A ako postoji otpad koji ugrožava zdravlje ljudi, taj otpad treba ukloniti.
Jedno ne isključuje drugo.
Ne prihvaćam ni pokušaj da se cijela problematika pretvori u pitanje „građana koji plaćaju” i „onih kojima se plaća”.
Stanovnici romskih naselja nisu građani drugog reda. Oni imaju jednako pravo na čist okoliš, komunalnu infrastrukturu, zdravstveno ispravnu vodu i zaštitu zdravlja kao i svaki drugi stanovnik Međimurja.
Ali upravo zato imaju i jednake obveze.
Ravnopravnost znači jednaka prava, ali i jednake odgovornosti.
I zato neću braniti nezakonito odlaganje otpada, bez obzira na to tko ga je počinio. Ali neću prihvatiti ni da se stanovnike cijelih naselja kolektivno prikazuje kao krivce zbog postupaka pojedinaca.
Jednako tako, nije prihvatljivo da se kroz ovakve istupe stvara ili učvršćuje percepcija da su Romi ljudi koji ne rade, ne doprinose društvu i samo koriste javna sredstva. To nije ni pravedno ni točno.
U svakoj zajednici postoje pojedinci koji se ponašaju neodgovorno i krše pravila. Za njihovo ponašanje treba postojati odgovornost. Ali zbog neodgovornog ponašanja dijela romskog stanovništva ne smije se prozivati, stigmatizirati niti u isti kontekst uvlačiti cijela romska zajednica.
Među Romima ima radnika, obrtnika, poduzetnika, roditelja, učenika, studenata i ljudi koji svakodnevno rade, plaćaju svoje obveze i daju svoj doprinos društvu u kojem žive.
Odgovornost mora biti individualna, a ne kolektivna.
Ako želimo govoriti o ravnopravnosti, onda ona mora vrijediti za sve – i kada govorimo o pravima i kada govorimo o odgovornostima.
Što se tiče novca, slažem se s vama u jednom: javni novac nije beskonačan.
Upravo zato je potrebno pronaći trajno rješenje, a ne ostaviti postojeći otpad tamo gdje jest i čekati da problem postane još veći i skuplji.
Ako se danas može spriječiti da sutra plaćamo višestruko veću sanaciju, onda je odgovornost politike da to učini.
I još nešto.
Nije moj posao politički „hodočastiti” od institucije do institucije i tražiti novac.
Moj je posao, kao zamjenika župana, upozoravati na probleme i tražiti njihovo rješavanje.
To upravo i radim.
Vi imate pravo tražiti odgovornost od mene.
Ja imam pravo tražiti odgovornost od institucija koje su za pojedine dijelove problema nadležne.
A građani imaju pravo tražiti odgovornost od svih nas.
Zato predlažem da ovu raspravu prestanemo voditi kroz osobne prozivke i političke etikete.
Ako želimo biti ozbiljni, sjednimo za isti stol i odgovorimo na pet konkretnih pitanja:
- Gdje se točno nalazi otpad koji treba ukloniti?
- Tko je za njegovo uklanjanje nadležan?
- Kako ćemo utvrditi i sankcionirati one koji ga nezakonito odlažu ili spaljuju?
- Je li podzemna voda koju stanovnici koriste zdravstveno ispravna i, ako nije, kako ćemo im odmah osigurati sigurnu vodu za piće?
- Kako ćemo osigurati trajni nadzor i spriječiti da za nekoliko godina ponovno raspravljamo o istom problemu?
Na tih pet pitanja građani očekuju odgovore.
Ne očekuju od nas da jedni druge nadglasavamo.
I zato ću, bez obzira na političke prozivke, nastaviti inzistirati na onome što smatram svojom obvezom: čistom okolišu, zaštiti zdravlja ljudi, zdravstveno ispravnoj vodi, odgovornosti počinitelja i trajnom rješenju problema.
To nije traženje privilegije i nije bježanje od odgovornosti.
To je odgovornost prema svim građanima Međimurja.
S poštovanjem,
Elvis Kralj
zamjenik župana Međimurske županije
iz reda romske nacionalne manjine