Danas vjernici diljem Hrvatske i svijeta svečano slave blagdan Velike Gospe, odnosno Svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo. Ovaj uzvišeni dan označava trenutak u kojem se katolički vjernici prisjećaju dogme vjere da je Marija, po završetku svoga zemaljskog života, dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu te u društvo svoga uskrsnulog sina Isusa Krista. Za vjernike to predstavlja krunu njezinog Bogu predanog života, ali i sam vrhunac te konačni cilj kojem je usmjerena svaka ljudska egzistencija. Iako je nauk o Marijinu uznesenju službeno proglasio papa Pio XII. 1. studenoga 1950. godine, ovom je činu prethodila duga tradicija slavljenja koja je stara koliko i samo kršćanstvo. Na ovaj se blagdan hodočašće u marijanska svetišta organizira u brojnim zemljama, a posebice u Europi i Južnoj Americi.
Teološko razumijevanje Majke Božje duboko je ukorijenjeno u biblijskim tekstovima, gdje se njezin lik prepoznaje u slikama Staroga i Novoga zavjeta. Već na samom početku Biblije, nakon pada Adama i Eve u grijeh, Bog nasuprot zmiji kao simbolu zla podiže znak žene koja će s plodom svoje utrobe zgaziti glavu zlu. Slično tome, u posljednjoj biblijskoj knjizi Apokalipsi, nasuprot strašnom zmaju stoji znak žene, trudne nositeljice života te simbola nježnosti, dobrote i nade u budućnost. Upravo zbog te uloge zaštitnice i nositeljice nade, u Hrvatskoj postoji iznimno dugovječna tradicija štovanja Djevice Marije, čemu svjedoče brojne crkve, samostani, molitve i pjesme sačuvane još od najranijih dana hrvatske povijesti.
Pouzdajući se u njezin nebeski zagovor kroz burna stoljeća, hrvatski je narod iz zahvalnosti častio Mariju kao kraljicu Hrvata, dodijelivši joj i naslov fidelissima advocata Croatiae, odnosno najvjernija odvjetnica Hrvata. Materijalni dokazi te privrženosti sežu u same početke državnosti, a među njima se posebno ističe Pralik Gospe Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta, koji predstavlja najstariji lik Djevice Marije u hrvatskoj umjetnosti. Ovaj neprocjenjivi spomenik potječe iz druge polovice 11. stoljeća, a 1892. godine pronašao ga je fra Lujo Marun u crkvi svete Marije u Biskupiji kod Knina. Izgradnju te crkve, koja je jedno vrijeme služila i kao stolna crkva kninskog biskupa, započeo je u 9. stoljeću, a dovršio hrvatski kralj Dmitar Zvonimir do 1078. godine.
Dubinu ove duhovne povezanosti najbolje ilustrira podatak da su u Hrvatskoj Mariji u čast posvećena čak 1162 vjerska objekta. Među njima se nalazi i osam katedrala, i to one u Zagrebu, Splitu, Puli, Dubrovniku, Varaždinu, Poreču i na Krku, dok je katedrala u Gospiću posvećena Navještenju Blažene Djevice Marije. Isto tako, Uznesenju su posvećene konkatedrala u Senju te bivša katedrala na Rabu, dok povijesnu baštinu nadopunjuju bivša katedrala u Pićanu i bivša katedrala na Osoru. Na današnji dan, stotine tisuća vjernika pohodi poznata marijanska svetišta kao što su Svetište Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici, Svetište Majke Božje Trsatske, Svetište Gospe Sinjske, Svetište Majke Božje Loretske u Arbanasima, Svetište Gospe od Zečeva u Ninu, Crkva Majke Božje Remetske te Svetište Majke Božje Aljmaške, tražeći u molitvi mir, nadu i Božji blagoslov.