Na današnji dan prije devet godina napustila nas je Elizabeta Toplek, Teta Liza, kraljica međimurske popevke i jedan od najprepoznatljivijih glasova našega kraja.
Iako je prošlo devet godina od njezina odlaska, njezin glas nije utihnuo. I danas živi u međimurskim pjesmama, u sjećanjima ljudi koji su je slušali i u tradiciji koju je cijeli život čuvala i prenosila novim generacijama.
Teta Liza nije bila samo pjevačica. Bila je simbol Međimurja, žena čiji je život bio duboko povezan sa zemljom, ljudima, običajima i pjesmom svojega kraja.
Glas koji se nije mogao zamijeniti
Bila je posebna po mnogočemu – po glasu koji se nije mogao zamijeniti, neposrednosti, vedrini i iskrenoj ljubavi prema ljudima.
U njezinoj interpretaciji nije bilo umjetnog sjaja ni potrebe za velikim scenskim efektima. Snaga je dolazila iz emocije. Iz onoga što je nosila u sebi i što je ponijela iz djetinjstva, iz međimurskog doma, obitelji i tradicije.
Kada bi zapjevala međimursku popevku, ona više nije bila samo pjesma. Postajala je priča o ljudima, ljubavi, radu, životu i Međimurju.
Upravo je ta iskrenost omogućila da njezine izvedbe prijeđu granice Međimurja i dopru do publike diljem Hrvatske, ali i izvan nje.
Od školske kuharice do glazbene ikone
Životni put Tete Lize nije bio tipičan put glazbene zvijezde.
Desetljećima je radila kao školska kuharica u Donjoj Dubravi, a upravo su joj djeca iz škole nadjenula nadimak Teta Liza. Ime koje je tada nastalo iz svakodnevice postalo je jedno od najpoznatijih imena međimurske glazbene baštine.
Njezina popularnost nije nastala preko noći niti je bila rezultat estradnog glamura. Teta Liza osvojila je publiku autentičnošću, emocijom i ljubavlju prema pjesmi.
Za svoj je rad dobila brojna priznanja, među njima i Porine, čime je njezin doprinos međimurskoj popevki dobio i nacionalno priznanje.
„Mona Liza iz Međimurja“
Koliko je Teta Liza bila posebna, možda najbolje govori rečenica međimurskog fotoreportera Zlatka Vrzana, koji je svojedobno zapisao:
„Na svijetu postoje dvije Lize. Pariška Mona Liza i međimurska Teta Liza.“
U toj usporedbi nije bila riječ samo o popularnosti. Teta Liza predstavljala je nešto što je teško stvoriti i još teže odglumiti – prepoznatljivost koja dolazi iz iskrenosti.
Međimurska popevka – pjesma koja je postala identitet
Teta Liza bila je jedna od ključnih osoba koje su svojim radom pridonijele očuvanju i popularizaciji međimurske popevke.
Njezine izvedbe pokazivale su da tradicionalna pjesma nije samo uspomena na prošla vremena. Ona može živjeti i danas, prenositi emociju i povezivati generacije.
Međimurska popevka danas je upisana na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, a Teta Liza svojim je životom i radom dala snažan doprinos tome da njezina vrijednost bude prepoznata i izvan Međimurja.
Posebno su snažne njezine riječi kojima je opisala ono što joj je pjesma značila:
„Nikaj vu Međimurju nije moglo prejti bez pesme.“
U toj je rečenici zapravo sadržana cijela njezina životna priča.
Ostavila nam je pjesmu
Teta Liza nije nam ostavila samo snimke, nagrade i nastupe.
Ostavila nam je primjer kako se voli vlastiti kraj.
Pokazala je da tradicija nije nešto što pripada samo prošlosti. Ona živi svaki put kada netko zapjeva pjesmu koju je naučio od roditelja, bake ili djeda. Živi kada se međimurska popevka čuje u dvorištu, domu, na pozornici ili nekom obiteljskom okupljanju.
Zato se Tete Lize ne prisjećamo samo danas, na obljetnicu njezina odlaska.
Prisjećamo je se svaki put kada zazvuči međimurska popevka.
Jer teško je čuti neku od naših najpoznatijih pjesama, a ne pomisliti upravo na njezin glas.
Teta Liza bila je i ostala jedan od bisera Međimurja.
Vrijeme prolazi, generacije se mijenjaju, ali njezin glas ostaje.
Ostavila nam je pjesmu.
A s njom i dio sebe.