Nakon punih 55 godina, generacija učenika koja je 1971. godine završila Osnovnu školu Gornji Mihaljevec ponovno se okupila na mjestu gdje je sve počelo. Susret je započeo emotivnim okupljanjem ispred stare školske zgrade, koja je nekada bila njihovo prvo životno uporište. Već pri samom susretu i prvim zagrljajima bilo je posve jasno da vrijeme može promijeniti mnogo toga na licima ljudi, ali ne može izbrisati toplinu, iskrenost i snagu prijateljstva iz bezbrižnog djetinjstva.
Nakon dirljivog okupljanja ispred škole, sudionici su se uputili u župnu crkvu sv. Katarine djevice i mučenice, koja se nalazi tik uz školsku zgradu. Ondje je održana svečana Sveta misa zahvale, posvećena ovoj posebnoj generaciji koja je nekada zajedno dijelila školske klupe. Misa je ujedno bila prilika za sjećanje na sve preminule kolege koji su prerano otišli. Posebnu emotivnu dubinu cijelom susretu dala je činjenica da je misu služio velečasni Mirko Pilaj, koji je također član ove iste generacije.
Prisjećanje na školske dane u Vinskoj kući Petković
Nakon službenog i duhovnog dijela, slavljeničko druženje se nastavilo u prekrasnom ambijentu Vinske kuće Petković, čiji je vlasnik također pripadnik ove legendarne generacije. U iznimno ugodnoj atmosferi, uz razgovore, glasan smijeh i neizbježna prisjećanja na školske dane, ponovno su oživjele uspomene na vrijeme kada su se iz djece tek počeli oblikovati odrasli ljudi.
Stare fotografije iz mladosti, davno zaboravljene anegdote i prepričavanja šaljivih dogodovština iz školskih klupa u trenu su vratili sve prisutne u razdoblje koje je trajno obilježilo njihove živote. Za besprijekornu realizaciju ovog velikog događaja posebno priznanje pripalo je Marti, Dragici i Gabrici, koje su preuzele kompletnu organizaciju susreta i svojim nesebičnim trudom omogućile da se generacija ponovno okupi, poveže i stvori neke nove uspomene.
Generacija koja je rasla u doba promjena i branila domovinu
Tijekom večeri, mnogi su se u razgovorima dotaknuli i povijesnog konteksta u kojem su odrastali. Ova je generacija stasala u razdoblju velikih društvenih promjena, a kasnije, kada je to bilo najpotrebnije, njezini su članovi stali na branik domovine. Mnogi od njih dali su svoj neizmjeran doprinos stvaranju slobodne i samostalne Hrvatske.
Upravo zato ovaj jubilarni susret nije bio samo obično okupljanje bivših školskih kolega, nego i duboki susret ljudi koji su zajedno rasli, sazrijevali, gradili društvo i hrabro nosili teret vremena. Na samom kraju ovog uspješnog druženja, koje je tekstom zabilježio Željko Tomašić, jednoglasno je dogovoreno da se ovakvi susreti redovito nastave i u budućnosti. Vrijeme prolazi nevjerojatnom brzinom, ali prijateljstva iz djetinjstva u konačnici ostaju najčišća, najčvršća i najtrajnija veza među ljudima.
