Saborski zastupnik Nezavisne platforme Sjevera, Ivica Baksa, oštro je osudio nedavne izjave čelnika novoosnovanog Znanstvenog savjeta za demografiju. Reagirajući na tvrdnje da dio građana napušta domovinu „iz obijesti“, Baksa je upozorio kako takvo etiketiranje iseljenika pokazuje duboko nerazumijevanje stvarnih problema s kojima se suočavaju mladi u Hrvatskoj. Prema njegovim riječima, demografska obnova ne može počivati na moraliziranju, već zahtijeva korjenite promjene u ekonomskim i društvenim politikama koje izravno utječu na kvalitetu života.
Kritika Znanstvenog savjeta i Ministarstva demografije
Povod za reakciju bilo je predstavljanje Savjeta od četrdeset stručnjaka koje je najavilo Ministarstvo demografije pod vodstvom ministra Šipića. Baksa je posebno istaknuo izjavu akademika Davora Miličića, koji je ustvrdio da su se mnogi školovali na račun države, a potom otišli radi materijalne dobrobiti. Zastupnik Baksa smatra da je takav pristup opasan jer praktički optužuje građane da su iskoristili sustav. Naglasio je kako ljudi ne odlaze jer im je predobro, već zato što u inozemstvu vide realnu šansu za normalan i dostojanstven život koji im trenutni sustav ne osigurava.
Kontradikcije u mjerama za povratak iseljenika
U svom priopćenju, Baksa je ukazao na apsurdnu kontradikciju unutar vladajućih politika. S jedne strane, visoki dužnosnici prozivaju iseljenike zbog odlaska, dok ih s druge strane Vlada Republike Hrvatske preklinje da se vrate nudeći im razne poticaje i povlastice. Takav pristup Baksa vidi kao jasan dokaz lutanja u strategiji, ističući kako se ne može istovremeno optuživati i pozivati ljude. Ako se ne postavi točna dijagnoza razloga odlaska, svaka politika povratka osuđena je na neuspjeh i daljnje trošenje proračunskih sredstava bez stvarnog učinka.
Konkretni uvjeti umjesto moralnih prodika
Ključ demografskog oporavka zastupnik Baksa vidi u rješavanju bazičnih životnih pitanja. Umjesto osnivanja glomaznih savjeta i pisanja strategija temeljenih na parolama, vlast bi se trebala fokusirati na rast plaća, rješavanje stambenog pitanja, dostupnost dječjih vrtića i opću sigurnost radnih mjesta. Baksa zaključuje kako je povjerenje u sustav i pravednost društva ono što zadržava ljude, a ne moralne prodike kardiologa ili akademika. Pozvao je nadležne da ponude konkretna rješenja koja će ljudima omogućiti ostanak u Hrvatskoj bez straha za egzistenciju.
